Ovogodišnji Slurp nije pokušavao biti najveći festival na obali niti je lovio spektakl. Umjesto toga, djelovao je kao događaj koji se svjesno odlučio za manji format i klupski osjećaj.
1
Ovogodišnji Slurp nije pokušavao biti najveći festival na obali niti je lovio spektakl. Umjesto toga, djelovao je kao događaj koji se svjesno odlučio za manji format i klupski osjećaj.
Slurp je festival koji se tijekom godina nekoliko puta mijenjao, ali nikad nije sasvim izgubio svoj identitet. Počeo je 2012. na pulskoj tvrđavi Punta Christo, u vrijeme kada je Istra bila jedno od važnijih europskih odredišta za ljubitelje elektroničke glazbe. Dok su Outlook i Dimensions okupljali tisuće posjetitelja, Slurp je gradio nešto intimniju priču, s naglaskom na house, techno i izvođače koji nisu nužno bili najveća festivalska imena, ali su imali što reći.
Nakon selidbe na Martinsku festival je dobio drukčiji okvir, a ovogodišnje izdanje učinilo se kao još jedan zaokret – ovaj put prema izraženijem undergroundu. Line-up je, barem po filozofiji, podsjetio na brojnima omiljeni Blast, koji je domaćoj publici ostao u sjećanju po pažljivo biranim izvođačima i nešto eksperimentalnijem pristupu klupskoj elektronici. Slurp nije pokušavao biti njegov nasljednik, ali se na trenutke doimao kao njegov mlađi brat, u nešto manjem obujmu.
Podnaslov festivala – Summer Clubbing – opravdala je pozornica koju je osmislio akademski slikar Filip Bifel. Stage je, uz osebujnu rasvjetu i scenografiju, transformirao dio Martinske da djeluje više kao intimni ljetni klub nego kao festivalska lokacija, a vizualni je identitet bio jedan od upečatljivijih elemenata ovogodišnjeg izdanja.
Bifel se predstavio i svojim glazbenim projektom Go Rat On Your Cat, kroz mračan i slojevit live nastup u kojem su se isprepletali industrijski ritmovi, distorzirane teksture i hipnotičke dionice. Njegov nastup nije bio usmjeren prema lakoj plesnosti, nego prema atmosferi, zbog čega je dobro pristajao karakteru večeri.
Sličan pristup ima i Chuddak, jedan od domaćih live izvođača koji već godinama razvija prepoznatljiv autorski zvuk. Njegovi nastupi teško se mogu svrstati u jedan žanr – u njima se isprepliću techno, eksperimentalna elektronika i zvučni pejzaži koji na momente podsjećaju na filmsku glazbu, a onda odlaze u sfere punokrvnog klupskog seta.
Večer je predvodila Dea Dvornik, DJ-ica koja je posljednjih godina čvrsto izgradila međunarodnu reputaciju, a jednako je obožavana i na domaćem terenu. I ovog je puta prezentirala svoj precizni glazbeni ukus te opravdala čarobnjački status, s lakoćom držeći plesni podij u hipnozi nekoliko sati.
Publiku je rasplesao i Mate Čeko, čiji se set oslanjao na čvrst groove i dobro odmjerenu dinamiku. Umjesto stalnog podizanja intenziteta, dopuštao je glazbi da diše, što je dobro funkcioniralo u atmosferi večeri.
Lokalnu scenu predstavljao je i Foxy, jedno od poznatijih imena šibenske elektroničke scene. Na podij je donio basa na kile te sjajno uveo priču u završnicu. Za kraj je pult preuzela Ana Goričanec iz Čakovca. Razigrana, ali i opaka, ostavila je ekipu na nogama do posljednjeg takta.
Večer je razigrano otvorio DJ duo DaYes Draga.
Ovogodišnji Slurp nije pokušavao biti najveći festival na obali niti je lovio spektakl. Umjesto toga, djelovao je kao događaj koji se svjesno odlučio za manji format i klupski osjećaj. Martinska je na jednu večer bila klub bez zidova u kojem je naglasak bio na glazbi, ljudima i prostoru između njih.
