‘U raljama života’, film Rajka Grlića, koji će biti prikazan na zagrebačkoj tržnici Dolac, postao je zbog slavnih replika nezaobilazan dio pop-kulturne baštine
1
‘U raljama života’, film Rajka Grlića, koji će biti prikazan na zagrebačkoj tržnici Dolac, postao je zbog slavnih replika nezaobilazan dio pop-kulturne baštine
U Štefičinu svijetu ljubav se nalazi negdje između recepta za mađaricu, savjeta iz ženskog časopisa i muškarca koji će svakog trenutka pozvoniti na vrata. Samo što muškarci koji ulaze u njezin život uglavnom ne nalikuju junacima iz roto-romana. Nespretni su, sebični, napadni ili jednostavno razočaravajući – a stvarnost uporno odbija slijediti scenarij ljubavne melodrame.
Na tom raskoraku između romantične fantazije i zagrebačke svakodnevice Rajko Grlić izgradio je ‘U raljama života’, jedan od najduhovitijih i najcitiranijih filmova jugoslavenske kinematografije. Snimljen 1984. prema romanu ‘Štefica Cvek u raljama života’ Dubravke Ugrešić, film ni četiri desetljeća poslije nije izgubio svoju britkost.
Priča se odvija na dvije razine. Televizijska redateljica Dunja montira seriju o introvertiranoj službenici Štefici, koja živi okružena ljubavnim romanima, receptima i obećanjima da se sreća može pronaći uz dovoljno strpljenja i nekoliko kilograma manje. Istodobno se raspada Dunjina veza s književnim kritičarom i partijskim ideologom Saletom, pa se i ona, poput junakinje koju promatra na ekranu, nađe u potrazi za drukčijim životom.
Dubravka Ugrešić s Grlićem je potpisala scenarij, a film je sačuvao razigranost i subverzivnost njezina romana. ‘U raljama života’ istodobno funkcionira kao melodrama i njezina parodija, kao ljubavna priča i seciranje obrazaca kojima popularna kultura ženama objašnjava kako bi ljubav, tijelo i sreća trebali izgledati.
Vitomira Lončar Šteficu igra bez podsmijeha. Njezina junakinja jest naivna, ali nikada nije samo predmet šale. Iza nesigurnosti i romantičnih maštarija nalazi se žena koja pokušava pronaći mjesto u svijetu prepunom tuđih očekivanja. Gorica Popović kao Dunja predstavlja njezinu obrazovaniju i emancipiraniju inačicu, ali film jasno pokazuje da ni ona nije imuna na emocionalne promašaje i društvene zamke.
Mušku stranu priče predvode Predrag Miki Manojlović, Velimir Bata Živojinović i Rade Šerbedžija, uz Bogdana Diklića, Miodraga Krivokapića i niz drugih velikih imena tadašnjeg glumišta. Svaki od Štefičinih potencijalnih partnera predstavlja drukčiju verziju muške fantazije – i drukčiji način njezina raspadanja.
Najpoznatiji među njima vjerojatno je Živojinovićev groteskni mačo-zavodnik, čije su tigraste gaćice i brutalno izravna replika ‘sad ću da te karam’ odavno prerasli sam film. Prizor je ostao u kolektivnom pamćenju jer se navodna muška moć u nekoliko sekundi pretvara u karikaturu: zavodnik koji bi trebao djelovati neodoljivo postaje smiješna, pomalo zastrašujuća ilustracija agresivnog mačizma.
Ispod komedije nalazi se precizna slika društva. Štefičina nesigurnost nije nastala sama od sebe, nego je proizvode časopisi, reklame, ljubavni romani i okolina koja joj neprestano poručuje da se mora preoblikovati kako bi zaslužila ljubav. U tom smislu film izgleda iznenađujuće suvremeno. Promijenili su se mediji, ali ideja da život mora izgledati poput unaprijed pripremljenog predloška nije nestala – samo su roto-romane zamijenili Instagram, aplikacije za upoznavanje i algoritamski savjeti za sretniji život.
Važan lik filma je i sam Zagreb. To nije uljepšani grad s razglednice, nego Zagreb sivih ureda, skučenih stanova, tramvaja, hodnika Televizije Zagreb, kavana i svakodnevnih putovanja na posao. Njegova pomalo sumorna atmosfera dodatno naglašava razliku između raskošnih romantičnih fantazija i života koji se odvija pod hladnim svjetlom kuhinje ili montažne sobe.
Film je nakon premijere postao hit kod publike i kritike. Na Pulskom filmskom festivalu osvojio je Zlatne arene za režiju i glazbu, a bio je i jedan od nagledanijih filmova u godinama nastanka. Bilo je to potpuno neočekivano za jedan niskobudžetni film kojem su uskraćena državna sredstva zbog kontroverzi oko prethodnog Grlićevog filma ‘Samo jednom se ljubi’. Zbog toga su mnogi glumci u postavi glumili bez honorara, a među njima je bio i Bata Živojinović koji se morao i razgolititi.
Više od četrdeset godina poslije, Štefica Cvek vraća se pred zagrebačku publiku – pod otvorenim nebom i usred grada kojemu pripada. ‘U raljama života’ bit će prikazan 15. rujna na Trgu Petrice Kerempuha na Opatovini, uz sam Dolac, i to u sklopu Cinehillova programa ‘Zagreb – filmski grad’. Program kultne filmove vraća u gradske prostore povezane s njihovim pričama i nastankom, podsjećajući da Zagreb nije bio samo kulisa nego jedan od protagonista domaće kinematografije. Projekcija počinje u 20:30, a ulaz je slobodan.
