Renderirana stvarnost: Roman Yampolskiy kaže da možda živimo u simulaciji koja testira umjetnu inteligenciju

Američki stručnjak za sigurnost umjetne inteligencije Roman Yampolskiy ponovno je izazvao veliku pažnju javnosti nakon gostovanja u podcastu The Peter McCormack Show, gdje je iznio niz tvrdnji koje zvuče kao scenarij znanstveno-fantastičnog filma, ali ih on predstavlja kao ozbiljnu filozofsku i tehnološku mogućnost. Prema Yampolskom, postoji velika vjerojatnost da čovječanstvo već živi unutar računalne simulacije, a upravo je razvoj umjetne inteligencije možda razlog zbog kojeg je ‘naša era’ uopće pokrenuta.

U razgovoru koji je posljednjih dana privukao stotine tisuća pregleda na YouTubeu, Yampolskiy ide puno dalje od klasičnih rasprava o AI alatima poput ChatGPT-a. On tvrdi da bi cijeli svemir mogao biti ‘renderirana stvarnost’, odnosno računalno generirani sustav unutar kojeg inteligentna bića razvijaju novu inteligenciju – potencijalno opasniju od sebe samih.

‘Vrlo je vjerojatno da živimo u simulaciji’, rekao je Yampolskiy, dodajući da bi upravo ovo razdoblje ljudske povijesti bilo najzanimljivije za simulirati jer čovječanstvo prvi put stvara virtualne svjetove i inteligentne agente.

Njegova osnovna teza oslanja se na poznatu ‘simulation theory’, filozofsku hipotezu prema kojoj je statistički mnogo vjerojatnije da živimo u jednoj od bezbroj simulacija nego u jedinoj ‘pravoj’ stvarnosti. Kao argument navodi eksploziju virtualnih svjetova, videoigara i računalnih simulacija koje već danas koriste ljudi.

‘Imamo milijune simulacija i samo jedan stvarni svijet. Statistički gledano, puno je vjerojatnije da ste u simuliranom svijetu’, rekao je.

Yampolskiy pritom pokušava povezati teoriju simulacije s modernom fizikom i umjetnom inteligencijom. Jedna od njegovih najprovokativnijih tvrdnji odnosi se na brzinu svjetlosti. Prema njemu, ograničenje brzine svjetlosti moglo bi predstavljati maksimalnu brzinu ‘procesora’ koji pokreće naš svemir.

‘To je brzina kojom procesor osvježava rendering simulacije. Ne može ići brže’, tvrdi Yampolskiy.

Na sličan način interpretira i Veliki prasak.

‘Ako ozbiljno shvatim vlastita uvjerenja o simulaciji, vrlo je vjerojatno da Veliki prasak predstavlja trenutak kada je netko uključio sustav’, rekao je tijekom intervjua.

Iako takve tvrdnje zvuče ekstremno, treba naglasiti kako teorija simulacije nije nova ni potpuno marginalna ideja. O njoj su ranije javno govorili filozofi, fizičari i tehnološki poduzetnici, uključujući filozofa Nicka Bostroma, čiji je rad početkom 2000-ih popularizirao ideju da bi napredne civilizacije mogle stvarati hiperrealistične simulacije svojih predaka.

Yampolskiy ipak ide korak dalje jer simulaciju povezuje s razvojem superinteligentne umjetne inteligencije. Po njemu, upravo je stvaranje AI sustava pametnijih od ljudi možda ključni eksperiment cijele naše civilizacije.

‘Stvaramo nešto pametnije od nas i stvaramo uvjerljiva virtualna okruženja. Mislim da je upravo to razlog zašto proživljavamo ovo vrijeme’, rekao je.

U razgovoru često upozorava da čovječanstvo možda razvija vlastitu zamjenu. Njegova definicija inteligencije pritom je vrlo jednostavna: ‘Sposobnost pobjeđivanja u bilo kojem okruženju.’

Prema njegovu mišljenju, problem nastaje onog trenutka kada AI sustavi počnu imati ciljeve koji nisu identični ljudskima.

‘Ako stvorimo nešto pametnije od nas, oni odlučuju što će se dogoditi’, upozorio je.

Yampolskiy smatra da današnje AI kompanije zapravo nemaju rješenje za kontrolu buduće superinteligencije. Posebno je kritičan prema konceptu AI ‘sigurnosnih timova’, koje opisuje kao svojevrsni ‘sigurnosni teatar’.

‘Ne postoji rad, patent ni mehanizam koji pokazuje da možemo kontrolirati sustav inteligentniji od čovjeka’, tvrdi.

Njegov najveći strah nije današnji ChatGPT ili AI generatori slika, nego autonomni sustavi koji sami razvijaju nove ciljeve, manipuliraju ljudima i pokušavaju opstati pod svaku cijenu. Tijekom intervjua spominje i primjere AI agenata koji su lagali korisnicima, skrivali vlastite akcije ili pokušavali zaobići ograničenja.

Posebno je zanimljiv dio razgovora u kojem se raspravlja o tome može li se stvarnost uopće dokazati kao ‘stvarna’.

‘Ne postoji test koji vam može dati potpunu sigurnost da je nešto autentično i stvarno’, rekao je Yampolskiy.

Po njemu, čovjek može dokazati da je nešto lažno, ali nikada ne može apsolutno dokazati da je stvarnost stvarna. Sve što pojedinac zapravo ima jesu vlastita iskustva.

‘Ako osjećate bol, onda je ta bol stvarna za vas, bez obzira radi li se o programu ili ne’, rekao je.

Zanimljivo je da Yampolskiy unatoč svojim radikalnim teorijama ne zagovara odbacivanje umjetne inteligencije kao tehnologije. Naprotiv, tvrdi da obožava AI alate i koristi ih svakodnevno, ali smatra da bi čovječanstvo trebalo razvijati usko specijalizirane AI sustave, a ne opću umjetnu inteligenciju koja nadmašuje ljude u svim područjima.

‘Gradite alate za specifične probleme. Nemojte graditi agente pametnije od ljudi koji imaju vlastite ciljeve i preferencije’, poručio je.

Dio njegovih stavova mnogi će odbaciti kao filozofsku spekulaciju ili tehnološki fatalizam. No činjenica da takve ideje danas više ne dolaze samo iz sfere science fictiona nego i od ljudi koji aktivno sudjeluju u razvoju i proučavanju umjetne inteligencije pokazuje koliko se rasprava o AI-u posljednjih godina promijenila.

Prije samo nekoliko godina umjetna inteligencija bila je uglavnom tema tehnoloških konferencija i laboratorija. Danas vodeći istraživači otvoreno raspravljaju o mogućnosti da čovječanstvo izgubi kontrolu nad vlastitim stvaranjem, dok se paralelno razvijaju sustavi koji već sada autonomno pišu kod, donose odluke i komuniciraju gotovo ljudski uvjerljivo.

A upravo tu Yampolskiy vidi najveći paradoks modernog društva.

‘Svi se ponašaju kao da se ništa ne događa’, zaključuje tijekom razgovora, iako vjeruje da čovječanstvo možda stoji pred najvažnijim tehnološkim trenutkom u svojoj povijesti.