Recept protiv digitalne buke: Marsman ne voli siguran izbor i ‘udobnu’ glazbu

Dok većina aktera na sceni opsesivno prati algoritme i prodajne brojke, Patrick Marsman svoju navigaciju prepušta psu. Za pokretača kultne etikete Pinkman i arhitekta rotterdamskog undergrounda, najvažnije odluke ne donose se u uredu, već tijekom ranih jutarnjih šetnji. Taj instinkt, lišen suvišnih informacija i trendova, stvorio je jedan od najprepoznatljivijih zvučnih identiteta današnjice – mračan, znojan i beskompromisno sirov.

Marsman je 2015. godine učinio ono o čemu mnogi sanjaju, a rijetki se usude: dao je otkaz na stabilnom poslu kako bi se potpuno izgubio u neizvjesnosti vođenja izdavačke kuće. Desetljeće kasnije, s preko 100 izdanja iza sebe, jasno mu je da sloboda bez discipline ne znači ništa.

‘Najteža lekcija bila je ta da struktura postoji samo ako je sam stvoriš. Kad napustiš siguran posao, misliš da je sloboda jedini cilj. Ali previše slobode može raditi protiv tebe. Moraš izgraditi vlastiti ritam i disciplinu te prihvatiti da nema sigurnosne mreže. Trebalo mi je vremena da mi nepredvidljivost postane ugodna i da je pretvorim u nešto produktivno.’

Njegov zvuk je hibrid koji spaja hladni, strojni EBM i futuristički italo disco sjaj. Iako ga se često povezuje s nostalgijom osamdesetih, on taj period vidi samo kao polazišnu točku, a ne kao odredište. Futurizam za njega počinje tamo gdje prestaje puko kopiranje prošlosti.

‘Zapravo me nije briga za žanrove. Volim se igrati s raspoloženjima u setu, stvarati tenziju i olakšanje. Osamdesete su referentna točka jer je tada sve počelo, ali futuristički dio nastupa onog trenutka kada glazba prestane djelovati kao reprodukcija i skrene u nešto nepoznato.’

Ta potraga za nepoznatim definira i selekciju na etiketi Pinkman. Marsman odbija igrati na sigurno i od svojih artista traži da izađu iz zone komfora. Ako traka zvuči previše udobno, vjerojatno neće završiti na vinilu s njegovim potpisom.

‘Moraš aktivno ignorirati mnogo toga. Ne na tvrdoglav način, nego tako da ne konzumiraš previše. Ne pratim trendove, ne provjeravam što trenutno ‘prolazi’. Samo slušam. Ne zanimaju me sigurna izdanja; traka mora donijeti nešto što ranije nisam objavio. Ako zvuči previše ugodno, vjerojatno nije za Pinkman.’

Iako je nastupao u hramovima elektronike poput Tresora i Panoramabara, Marsmanov DNK je neraskidivo vezan uz Rotterdam – radnički grad koji ne trpi pretvaranje. Za razliku od Berlina ili Amsterdama, Rotterdam je direktan i funkcionalan, a upravo taj DIY pristup osjeća se u svemu što Patrick radi, od vođenja Operator radija do vizualnog identiteta etikete koji je postao prepoznatljiv brend.

‘Rotterdam nema dugu kulturnu tradiciju kao Amsterdam ili Berlin. On je direktan, manje romantičan, više funkcionalan. To je radnički grad i to se osjeti u pristupu. Ta sirovost stvara slobodu – nemaš potrebu uklopiti se u nešto što već postoji. Ljudi jednostavno sami grade stvari, često na vrlo DIY način. Ta sirovost je izvor prave energije.’

Kroz svoju emisiju i seriju partyja Italorator, Marsman pokazuje svoju vedriju, melodičnu stranu, podsjećajući da je karijeru započeo uz disco i Hi-NRG ritmove. Danas, kao iskusni promatrač scene, primjećuje da mladim generacijama ne nedostaje gladi, već fokusa. U svijetu gdje je sve dostupno na jedan klik, najveći je izazov ostati uz jednu ideju dovoljno dugo da se ona doista razvije.

Patrick Marsman ostaje onaj rijetki filter koji u šumi informacija prepoznaje samo ono što je stvarno. Njegov recept je jednostavan: ignoriraj buku, vjeruj trbuhu i, ako si u dilemi, pitaj psa.