Desetljećima se placebo smatrao tek neugodnom preprekom u kliničkim istraživanjima ili sinonimom za umišljeno poboljšanje, no danas se pogled znanosti uvelike mijenja.
1
Desetljećima se placebo smatrao tek neugodnom preprekom u kliničkim istraživanjima ili sinonimom za umišljeno poboljšanje, no danas se pogled znanosti uvelike mijenja.
Sve više istraživanja pokazuje da očekivanja pacijenta, povjerenje u liječnika i način na koji se terapija predstavlja mogu izazvati mjerljive promjene u mozgu i tijelu te utjecati na uspješnost liječenja.
Kada liječnik propiše lijek, većina ljudi pretpostavlja da će njegovo djelovanje ovisiti isključivo o kemijskom sastavu tablete ili injekcije. Međutim, moderna neuroznanost posljednjih godina pokazuje da je priča znatno složenija. Uspjeh liječenja ne ovisi samo o molekulama, nego i o tome kako ih pacijent doživljava, koliko vjeruje liječniku i kakva očekivanja ima od terapije.
Jedan od najopsežnijih pregleda dosadašnjih istraživanja objavljen je 2023. godine u časopisu BMJ Open. Autori su analizirali 372 znanstvena rada koji zajedno obuhvaćaju više od 158 tisuća sudionika. Zaključak je prilično jasan – placebo i nocebo nisu tek psihološke zanimljivosti, nego stvarni biološki fenomeni koji se mogu mjeriti u nizu bolesti i fizioloških sustava.
Placebo označava poboljšanje simptoma koje nastaje zbog pozitivnih očekivanja pacijenta, dok je nocebo njegova suprotnost. Ako osoba očekuje da će lijek izazvati nuspojave ili neće djelovati, veća je vjerojatnost da će doista osjetiti tegobe, čak i kada nije primila aktivnu tvar. To nije gluma niti umišljanje, nego posljedica stvarnih procesa u mozgu koji zatim utječu na cijeli organizam.
Današnja istraživanja pokazuju da placebo može potaknuti otpuštanje dopamina, endogenih opioida i drugih neurotransmitera koji sudjeluju u regulaciji boli, raspoloženja i pokreta. Kod Parkinsonove bolesti zabilježeno je povećano otpuštanje dopamina u dijelovima mozga odgovornima za kontrolu pokreta, dok se kod kronične boli aktiviraju prirodni sustavi za ublažavanje boli koje tijelo samo proizvodi.
Znanstvenici su placebo i nocebo učinke pronašli u iznenađujuće širokom rasponu stanja. Osim kod boli, istraživanja obuhvaćaju migrene, depresiju, anksioznost, poremećaje spavanja, Parkinsonovu bolest, ADHD, demenciju, ginekološke bolesti, ovisnosti, dermatološke bolesti, bolesti probavnog sustava, imunološki i endokrini sustav pa čak i sportske i kognitivne performanse.
Naravno, to ne znači da placebo može izliječiti bakterijsku infekciju ili uništiti tumor. Takve tvrdnje nemaju znanstveno uporište. Ono što placebo može jest pojačati ili oslabiti odgovor organizma na terapiju te značajno utjecati na simptome kod kojih mozak ima važnu ulogu u njihovom doživljaju. Drugim riječima, nije zamjena za medicinu nego jedan od čimbenika koji može povećati ili smanjiti njezinu učinkovitost.
Posljednjih godina posebno zanimanje izazivaju istraživanja tzv. otvorenog placeba. U tim ispitivanjima pacijent unaprijed zna da uzima tabletu bez aktivne tvari. Liječnik mu to otvoreno kaže i objasni zašto bi takav pristup ipak mogao pomoći. Unatoč tome, kod dijela ispitanika dolazi do mjerljivog poboljšanja simptoma. Time se ruši dugogodišnje uvjerenje da placebo može djelovati samo ako je pacijent prevaren.
Istodobno raste svijest o važnosti nocebo učinka. Način na koji liječnik govori o mogućim nuspojavama ili prognozi bolesti može utjecati na to kako će pacijent doživjeti liječenje. Informiranje o rizicima ostaje nužno i etički obvezno, ali sve više stručnjaka smatra da način komunikacije može imati jednako važnu ulogu kao i sama informacija.
Zbog toga se posljednjih godina sve više govori o tome da bi odnos liječnika i pacijenta trebalo promatrati kao dio terapije. Povjerenje, empatija i jasno objašnjenje dijagnoze ne mogu zamijeniti lijekove ni kirurške zahvate, ali mogu pomoći da organizam na liječenje odgovori učinkovitije. Jednako tako, nepovjerenje, strah ili osjećaj da pacijent nije saslušan mogu umanjiti učinak i najbolje terapije.
Možda je upravo to jedna od najvećih promjena u suvremenoj medicini. Sve više istraživanja pokazuje da liječnik ne liječi samo receptom ili operacijom. On donosi znanje, iskustvo i terapiju, ali način na koji ih prenosi može biti važan dio procesa ozdravljenja. Ne zato što misli mogu zamijeniti biologiju, nego zato što su očekivanja, emocije i mozak sastavni dio biologije.
Placebo više nije predmet podsmijeha niti dokaz da je netko ‘sve umislio’. Postaje područje ozbiljne znanosti koje pomaže objasniti zašto dvije osobe s istom dijagnozom i istom terapijom ponekad postižu vrlo različite rezultate. Što medicina bolje bude razumjela te mehanizme, to će uspješnije moći iskoristiti puni potencijal liječenja.
Ova tema odlično je obrađena u LOOD Podcastu na YouTubeu prije par dana kada je gost bio dr. Goran Ivkić, neurolog, neuroznanstvenik i subspecijalist epileptolog na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga koji se bavi se epilepsijama, glavoboljama, stresom i psihosomatikom, te poveznicom uma, tijela i zdravlja.
