Ovog starog ‘kazetaša’ traži Damir Urban za snimanje nove muzike. Tko ga nađe ima nagradu

Damir Urban godinama nas puni pozitivnom energijom, ne samo svojom fantastičnom glazbom nego i stavovima, svojim likom i djelom u cijelosti, a sada postoji mogućnost da mu jednom mini gestom vratimo komadić toga.

Urbanu, naime, treba TASCAM 244. To je stroj, retro uređaj za audio produkciju, za snimanje muzike i pjesama koji je nadarenom umjetniku silno bitan.

‘S obzirom na to da se pripremamo za snimanje novog materijala, koji bih želio barem većim dijelom snimiti upravo na ovoj spravi, a kako je moja već dulje vrijeme izvan funkcije, molim vas za pomoć. Ako znate nekoga tko ima TASCAM 244 (ili 144) Portastudio, ili ga sami posjedujete, a da radi, odnosno je ispravan i da biste ga prodali – svakako javite’, objavio je uz zahvalu na društvenim mrežama.

Za one koji žele doznati više o toj mašini, TASCAM 244 Portastudio je uređaj koji je bitno promijenio način na koji se glazba nekada snimala. Ne teorijski, ne akademski, nego stvarno, po sobama, garažama i improviziranim studijima. Danas svatko može snimiti album doma, vjerojatno i zato što je u nekom trenutku povijesti sklopljen ovaj Tascam, kazetaš.

Konkretno, radi se o četverokanalnom multitrack snimaču na običnu kasetu (znate li što je kaseta?), predstavljenom sredinom 80-ih. Do tada je višekanalno snimanje značilo studio, skupu opremu i tehničara koji te gleda kao da diraš nešto sveto. TASCAM 244 je to spustio na stol, u doslovnom smislu.

Zašto je dobar, i zašto je ostao bitan?

Prvo, zvuk. Iako snima na kasetu, koristi dvostruku brzinu trake i dbx noise reduction, što znači da je šum drastično smanjen, a dinamika iznenađujuće dobra. Nije hi-fi u današnjem digitalnom smislu, ali ima onaj zbijeni, topli, blago komprimirani karakter koji se danas namjerno imitira pluginima. Ovo je original, bez nostalgije u paketu.

Drugo, workflow. Četiri odvojena kanala, svaki sa svojim faderom, EQ-om i routingom. Bounceanje traka, presnimavanje, slojevito slaganje aranžmana – sve je tu. Ako naučiš raditi na 244-ci, shvaćaš osnove snimanja bolje nego s pola modernih DAW-ova koji sve rade umjesto tebe. Ovo je stroj koji te tjera da razmišljaš.

Treće, dostupnost i autonomija. Bend ili autor više nisu morali čekati studio termin niti trošiti novac koji nemaju. Mogao si snimati kad hoćeš, koliko hoćeš, i griješiti bez sata koji otkucava. To je izravno utjecalo na razvoj DIY kulture, indie scene, punka, lo-fi estetike, ali i ranog hip hopa i elektronike.

Četvrto, povijesni trag. Ogroman broj albuma, demo snimki i kultnih izdanja nastao je na Portastudijima, uključujući 244 ili njegove bliske rođake. Ne zato što je bio ‘najbolji’, nego zato što je bio dovoljno dobar i konačno dostupan. To je često važnije.

I za kraj, zašto ga ljudi poput Damira Urbana i danas traže? Ne zbog praktičnosti, jer realno, danas je nezgrapan. Nema undo, nema recall, nema luksuza. Traže ga zbog karaktera, ograničenja koja oblikuju kreativnost i osjećaja rada s fizičkim strojem koji ima težinu, šum i greške. Sve ono što digitala pokušava izgladiti.

TASCAM 244 možda prema današnjim kriterijima nije savršen, ali i ne treba biti jer je povijesno presudan i ima ono nešto što imaju najveći. Dobar je jer je omogućio da se glazba snima iz potrebe, a ne iz privilegije. I zato mu se i danas vraćamo, iako znamo da je kaseta krhka, a faderi stari.

Ako znate nekoga tko ima taj stroj, javite Urbanu na ‘fejsu’, a ako nam potvrdite da ste mu zbilja i pomogli poklonit ćemo vam dvije ulaznice za SHIP festival u Šibeniku sredinom rujna ove godine (info@ratcat.hr).