Na društvenim mrežama posljednjih dana korisnici objavljuju statuse u kojima prenose kako ih ‘vidi’ ChatGPT, a kako je to sve masovnija pojava možemo fenomen proglasiti novim, viralnim obrascem.
Riječ je o tekstovima u kojima umjetna inteligencija opisuje osobnost, karakterne crte, način razmišljanja ili emocionalni profil osobe na temelju prethodnih razgovora. Ti opisi zatim završavaju na Facebooku kao svojevrsna digitalna samorefleksija, često popraćena komentarima prijatelja koji potvrđuju ili osporavaju viđeno.
Fenomen se pojavio paralelno s naglim porastom svakodnevne upotrebe alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Kako su AI asistenti postali dostupni širokom krugu korisnika, njihova se uloga proširila izvan praktičnih zadataka poput pisanja, prevođenja ili istraživanja, prema području introspekcije i osobne interpretacije. ChatGPT je u tom kontekstu postao nova vrsta ogledala, koje ne nudi sliku lica nego sliku jezika kojim se osoba izražava.
Važno je pritom naglasiti da takvi opisi nisu psihološke analize niti objektivni portreti osobe. Oni se temelje isključivo na sadržaju koji je korisnik sam prethodno unio u razgovore: načinu na koji piše, temama koje otvara, riječima koje bira i stavovima koje izražava. Umjetna inteligencija nema uvid u stvarni život, ponašanje izvan digitalnog prostora, odnose, postupke ni posljedice odluka. Drugim riječima, ne opisuje osobu kakva jest, nego način na koji se ta osoba predstavlja kroz tekst.
Unatoč tome, objave nailaze na velik odaziv. Razlog leži u specifičnoj kombinaciji tehnologije i potvrde identiteta. Tekstovi su napisani artikulirano, često afirmativno, koriste jezik introspekcije i analize, ali bez rizika koji inače prati stvarno samopropitivanje. Za razliku od prijatelja ili javnosti, AI neće proturječiti, osporiti motive ili otvoriti neugodna pitanja. Dobiveni opis zato djeluje kao neutralna, ali sofisticirana potvrda vlastite slike o sebi.
U tom smislu, trend nije osobito nov. Društvene mreže već su prošle faze horoskopa, osobnostnih testova, MBTI tipologija i raznih viralnih kvizova koji su obećavali brzi uvid u ‘pravo ja’. Razlika je u tome što umjetna inteligencija daje dojam autoriteta i objektivnosti, iako je riječ o algoritamskoj obradi korisnikovih vlastitih riječi.
Fenomen govori manje o tehnologiji, a više o ljudskoj potrebi da bude viđena, prepoznata i potvrđena. U digitalnom okruženju u kojem se identitet neprestano oblikuje kroz objave, komentare i reakcije, AI opis postaje još jedan alat samoprezentacije. Tehnologija se mijenja, ali motiv ostaje isti: želja da se vlastita slika učini jasnijom, smislenijom i, po mogućnosti, malo ljepšom nego što jest u svakodnevici.