Raditi kazališnu predstavu u prostoru koji veze nema s kazalištem, s glumcima amaterima koji glume iz gušta, na pozornici koja prokišnjava i koja se odvija u doba noći kad pristojan svijet već spava, mogu raditi valjda samo oni kojima u glavi fali neka daska ili ih na takvu pokoru tjera neki ludi mazohizam.

Zadarski Dragon teatar predvođen redateljicom Majom Šimić odigrao je krajem prošle godine u šibenskom Tunelu predstavu Hinkemann koja je počela u 23 sata navečer, a nakon nje bio je after party do jutra. Predstava i DJ program s elektroničkom muzikom savršeno su se spojili u jedno clubbing tijelo stvarajući koncept koji će se nadograđivati i nastavljati.

Prije tjedan dana zadarska ekipa opet se popela na rasklimane daske Tunela koje život znače kako bi odigrala još luđi komad, Plinsko srce Tristan Tzare i nakon izvedbe ispraćeni su mega-aplauzom i srećom razdragane publike koja u klupskom terminu namijenjenom DJ-ima mirno sjedi na svojim stolicama, ponaša se kako se ponaša u teatru, a kad predstava završi netko će doma, netko ostati plesati.

Snobova nema, oni rijetko napuštaju svoj rezervat, a publika nakon izvedbe pomaže u uklanjanju stolica s plesnog podija otvarajući prostor plesu. Sve je prirodno, puno dobre energije i ide. Pukotine su dobro skrivene i mada je sve na rubu da se raspadne, sve ide i nitko srećom ne vidi što je iza zastora.

A onda su nastupili slovenski biokemičar Suprachemical LIVE i dobri zadarski Ritmičar Holandez.

U postolara su najgore postole, a tako je ponekad i u novinskim redakcijama koje sedam dana čekaju tri slova o predstavi. Nije lako pisati, još teže je predstave postavljati, a sve to zajedno posebno je slatka kombinacija u ovom malom gradu s velikim šarmom.

Uskoro ćemo doznati ime treće predstave u Tunelu. Jedva čekamo. Hvala HNK Šibenik na stolicama. Hvala Dragon teatar što jeste.