Kad zelena energija dođe na osjetljiv teren: Solarna elektrana Kozjak mogla bi ugroziti vrijedni krajolik

Solarna elektrana Kozjak ponovno je otvorila pitanje koliko se u velikim energetskim projektima doista uzima u obzir prostor na kojem se planiraju graditi. Iako je riječ o obnovljivom izvoru energije, protivnici projekta upozoravaju da zelena tranzicija sama po sebi ne znači da je svaki zahvat prihvatljiv na svakoj lokaciji.

Planirana elektrana nalazi se na području Birnja i Biranjštine na Kozjaku, prostoru koji lokalne udruge, stručnjaci i Grad Kaštela ističu zbog njegove prirodne, krajobrazne, arheološke i kulturne vrijednosti. Ondje se nalaze suhozidi, staze, vrtače, jame i vrijedna staništa, ali i brojni arheološki i sakralni lokaliteti. Muzej Grada Kaštela na tom području provodi istraživanja još od 2008. godine, a dio stručnjaka smatra da bi zaštitu trebalo proširiti i na šire područje Kozjaka.

Protivnici projekta zato naglašavaju da njihov problem nije solarna energija, nego lokacija i razmjer zahvata. Strahuju da bi izgradnja elektrane, pristupnih putova i prateće infrastrukture mogla trajno promijeniti krajobraz i narušiti prostor koji se desetljećima koristi za rekreaciju, lovstvo i druge lokalne aktivnosti, a istodobno čuva tragove dugog kontinuiteta života na Kozjaku.

Gradsko vijeće Kaštela u veljači je jednoglasno podržalo zaštitu područja Birnja, Biranjštine i Vilaje kao kulturnog dobra od lokalnog značenja te zatražilo brisanje potencijalne lokacije solarne elektrane iz prostornih planova. U obrazloženju zaštite prostor se opisuje kao jedinstvena kulturno-povijesna i krajobrazna cjelina u kojoj se isprepliću arheološka, sakralna i prirodna baština.

Projekt je istodobno još u postupku procjene utjecaja na okoliš. Upravo tu treba razlikovati dvije stvari: procjena utjecaja govori može li konkretan projekt biti prihvatljiv s obzirom na njegove posljedice za okoliš, dok prostorni plan određuje treba li takva vrsta zahvata uopće biti predviđena na određenoj lokaciji.

Za inicijativu Zeleni Kozjak ključno je upravo ovo drugo pitanje. Ako je lokalna zajednica odlučila prostor dodatno zaštititi i zatražila da se lokacija izbriše iz plana, zašto se ona i dalje nalazi u Prostornom planu Splitsko-dalmatinske županije?

Slučaj Kozjaka zato nadilazi raspravu za ili protiv solarnih elektrana. Otvara šire pitanje kako razvijati obnovljive izvore energije, a da se pritom ne žrtvuju vrijedni krajolici i osjetljivi prostori. U tranziciji prema čišćoj energiji nije dovoljno pitati samo koliko će se električne energije proizvesti, nego i gdje, na koji način i uz kakvu cijenu za prirodu i lokalnu zajednicu.