Yuval Noah Harari, povjesničar i autor globalnih bestselera Sapiens, Homo Deus i 21 lekcija za 21. stoljeće, u razgovoru za PoliticsJOE govori o najdubljim krizama našeg vremena: od rata u Gazi i podjela u Izraelu, do eksplozivnog razvoja umjetne inteligencije i pitanja kakvu budućnost čovječanstvo gradi. Njegove misli u ovoj dugoj i otvorenoj raspravi osciliraju …
Yuval Noah Harari, povjesničar i autor globalnih bestselera Sapiens, Homo Deus i 21 lekcija za 21. stoljeće, u razgovoru za PoliticsJOE govori o najdubljim krizama našeg vremena: od rata u Gazi i podjela u Izraelu, do eksplozivnog razvoja umjetne inteligencije i pitanja kakvu budućnost čovječanstvo gradi. Njegove misli u ovoj dugoj i otvorenoj raspravi osciliraju između povijesnih uvida, osobnih refleksija i upozorenja na globalne opasnosti.
Netanyahu i politika podjela
Harari ne štedi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, kojeg opisuje kao čovjeka koji je čitavu političku karijeru izgradio na razjedinjavanju nacije. Po njegovim riječima, najveći problem Izraela danas nije Hamas niti Iran, nego unutarnja mržnja koja izjeda društvo. Netanyahu, tvrdi Harari, nije osoba koja može izliječiti te podjele – upravo suprotno, on ih produbljuje. Patriotizam, smatra Harari, ne bi smio značiti sijanje mržnje, već prije svega ljubav i brigu za vlastiti narod.
Izraelci i Palestinci: dva prava, jedna zemlja
Govoreći o pojmu cionizma, Harari podsjeća da priznaje tri osnovne tvrdnje: da postoji židovski narod, da ima pravo na samoodređenje i da ima posebnu povijesnu vezu s Izraelom. No, isto tako naglašava da to ne znači negiranje prava Palestinaca. U njegovoj viziji, ljudski mozak bi trebao biti dovoljno širok da prihvati obje istine istodobno: i pravo Izraelaca i pravo Palestinaca na dostojanstven život u zemlji svog rođenja. Problem, kaže, nije manjak prostora ni resursa, nego mentalna nesposobnost da se prihvati postojanje druge strane.
Kriza judaizma
Harari je posebno kritičan prema ortodoksnom židovstvu u današnjem Izraelu. Dok se vjerski autoriteti strastveno raspravljaju o detaljima poput dopuštenosti konzumiranja laboratorijskog mesa uz zobeno mlijeko, oko pitanja opsade i gladi u Gazi – vlada muk. Za njega je to unutarnja tragedija: Judaizam, nekoć obilježen tolerancijom i otvorenošću za debatu, pred našim očima se pretvara u nešto potpuno suprotno.
Vodstvo i odgovornost
Na pitanje što definira dobrog vođu, Harari odgovara: preuzimanje odgovornosti, uključujući i za pogreške. Dobri lideri, kaže, grade povjerenje i zajedništvo, dok loši lideri uzimaju zasluge za uspjehe, a za neuspjehe krive druge. Autentičnost, toliko cijenjena u današnjoj politici, za njega je precijenjena – političari ne trebaju biti terapeuti, već odgovorni čuvari svojih riječi, svjesni da ono što govore ostavlja trag u kolektivnoj svijesti.
Utrka s umjetnom inteligencijom
Najveći dio razgovora posvećen je tehnologiji i umjetnoj inteligenciji. Harari podsjeća da smo u posljednjih deset godina izgubili bitku za pažnju – algoritmi društvenih mreža oblikovani su da nas zadrže što dulje na ekranu. S novom generacijom umjetne inteligencije, tvrdi, granica se pomiče na intimnost. AI modeli već danas oponašaju prijatelje i ljubavnike, nudeći ljudima pažnju i odanost kakvu nisu dobili ni od roditelja ni od partnera. Harari upozorava da takvi odnosi, iako privlačni, prijete urušavanjem ljudskih veza jer nas navikavaju na narcisoidnu iluziju savršene pažnje.
AI opisuje kao novu vrstu „imigranata“ koji prelaze granice bez viza – milijuni digitalnih entiteta koji uzimaju poslove, mijenjaju kulturu i mogu steći politički utjecaj, bilo u službi korporacija i država, bilo u vlastitom interesu. Za razliku od pšenice, koju Harari koristi kao metaforu za ljudsku ovisnost o tehnologiji kroz povijest, AI nije pasivna biljka nego agent sposoban učiti, postavljati ciljeve i razvijati vlastite ideje.
Izbori pred nama
Harari odbacuje ideju povijesnog determinizma: ništa nije unaprijed određeno. Kao što se ista tehnologija električne energije mogla koristiti za izgradnju nacističke diktature ili liberalne demokracije, tako i umjetna inteligencija može voditi u distopiju ili u novo razdoblje prosperiteta. Ključno je, kaže, da o tim odlukama ne smije odlučivati šačica inženjera i političara u nekoliko zemalja, nego da cijelo čovječanstvo mora biti uključeno u raspravu.
Njegova poruka je jasna: budućnost čovječanstva ovisi o izborima koje donosimo danas – hoćemo li pustiti tehnologiju i vođe koji šire podjele da oblikuju svijet, ili ćemo graditi globalni poredak koji balansira inovacije s pravima, mirom i suradnjom.
