Umjetna inteligencija nije stvarno biće, već simulacija, a pokušaji da se njome zamijene ljudi, obitelj i društveni odnosi predstavljaju ozbiljnu pogrešku, upozorava u razgovoru za Novi list Gerd Leonhard, jedan od najutjecajnijih svjetskih futurologa i humanista. Prema njegovim riječima, niz velikih kompanija danas koristi umjetnu inteligenciju prvenstveno radi profita, zanemarujući etičke, društvene i sigurnosne posljedice …
Umjetna inteligencija nije stvarno biće, već simulacija, a pokušaji da se njome zamijene ljudi, obitelj i društveni odnosi predstavljaju ozbiljnu pogrešku, upozorava u razgovoru za Novi list Gerd Leonhard, jedan od najutjecajnijih svjetskih futurologa i humanista. Prema njegovim riječima, niz velikih kompanija danas koristi umjetnu inteligenciju prvenstveno radi profita, zanemarujući etičke, društvene i sigurnosne posljedice takvog razvoja.
Leonhard, autor bestselera ‘Technology vs. Humanity’ i direktor tvrtke The Futures Agency, smatra kako tehnologija mora služiti čovjeku i planetu, a ne obrnuto. Njegova misija ‘People, Planet, Purpose, Prosperity’ temelji se na uvjerenju da je ljudski progres jedini opravdan razlog tehnološkog razvoja. U dosadašnjoj karijeri održao je više od 2.000 predavanja diljem svijeta, među ostalim za Google, Microsoft, IBM i Europsku komisiju, a Wired ga je uvrstio među najutjecajnije Europljane.
Unatoč upozorenjima o mogućnosti da čovječanstvo ozbiljno ugrozi vlastitu budućnost, Leonhard ističe kako nije pesimist. Smatra da je pogrešna raširena pretpostavka da ljudi po prirodi ne mogu surađivati. Povijest, kaže, pokazuje suprotno. Kao primjer navodi nuklearno oružje i činjenicu da se čovječanstvo relativno brzo složilo oko toga da se nuklearna bomba više ne smije koristiti. Ljudi, prema njegovu mišljenju, djeluju zajedno kada ih okolnosti na to prisile, a to mu daje razlog za oprezni optimizam.
Drugi izvor nade vidi u samom razvoju tehnologije. Napredak u poljoprivredi, medicini i energetici donosi rješenja za mnoge globalne probleme, no ključni je problem način na koji se ta rješenja koriste. Internet, primjerice, od alata za povezivanje pretvoren je u globalnu mrežu nadzora. Uz jasnu regulaciju i zakone, smatra Leonhard, svijet bi mogao biti znatno bolji nego danas.
Posebno ga zabrinjava brzina razvoja umjetne inteligencije. Upozorava da se UI sustavima povjerava sve više odgovornosti iako su i dalje skloni ozbiljnim pogreškama. Pitanje je, kaže, kada bi te pogreške mogle imati fatalne posljedice. Najveći etički problem vidi u činjenici da je profit postao glavni motiv razvoja tehnologije, dok su ljudski napredak i kvaliteta života potisnuti u drugi plan.
Leonhard oštro kritizira ideje o stvaranju ‘umjetnog čovjeka’ i zamjeni ljudskih odnosa umjetnim sustavima. Smatra da je jednako pogrešno i nastojanje da se ljudski zaposlenici masovno zamijene umjetnom inteligencijom. Prema njegovu mišljenju, UI mora ostati alat koji pomaže ljudima da rade bolje, a ne zamjena za njih. U suprotnom, nužna je vrlo stroga zakonska regulativa.
Govoreći o radnim odnosima u bliskoj budućnosti, Leonhard ističe da se već sada otvara pitanje autorstva u kreativnim procesima u kojima sudjeluje umjetna inteligencija. UI, naglašava, nije stvarno biće, već simulacija, i ne bi smjela postati ravnopravan kolega ljudskim zaposlenicima.
Najveću prijetnju vidi u razvoju takozvane superinteligencije. Smatra da bi stvaranje umjetne inteligencije ekstremno visokog kvocijenta inteligencije predstavljalo ozbiljnu sigurnosnu prijetnju i ugrozilo opstanak ljudske vrste. Zbog toga zagovara globalna ograničenja i zaustavljanje takvog razvoja, uz osnivanje međunarodnog tijela koje bi se bavilo sigurnošću i regulacijom umjetne inteligencije.
Gledajući unaprijed, Leonhard predviđa da će umjetna inteligencija u sljedećih deset do dvadeset godina postati ključni upravljački sustav globalnog društva. Očekuje da će energija, zahvaljujući razvoju solarnih tehnologija i nuklearne fuzije, postati iznimno jeftina, a dugoročno i besplatna, što bi moglo dovesti do dostupnosti hrane i vode za sve. Upozorava, međutim, da će do 2030. umjetna inteligencija po snazi nadmašiti cjelokupno čovječanstvo, što dodatno naglašava potrebu za regulacijom koja danas ne postoji.
Na globalnom političkom i ekonomskom planu očekuje velike promjene, uključujući jaču centralizaciju Europe, nestanak dolara kao glavne svjetske valute i prijelaz na digitalni novac. Tržište rada, kaže, postaje sve teže predvidjeti, no vjeruje da će se radno vrijeme postupno smanjivati, a produktivnost rasti.
U tom kontekstu ne isključuje ni mogućnost univerzalnog osnovnog prihoda. Ako umjetna inteligencija preuzme velik dio rada, a produktivnost se poveća, države bi mogle imati dovoljno sredstava za takav model, iako ne očekuje da će se to dogoditi naglo.
Govoreći o odnosu čovjeka i prirode, Leonhard ističe da je čovječanstvo već platilo visoku cijenu nekontroliranog korištenja fosilnih goriva. Smatra da će prijelaz na čiste izvore energije omogućiti ispravljanje tih pogrešaka, ali upozorava da vremena za odgađanje više nema. Očekuje uvođenje poreza na ugljični dioksid, barem u Europi, te velike izazove u uvjeravanju najvećih zagađivača da se uključe u globalne mjere zaštite okoliša.
U sljedećih godinu dana predviđa vrlo nestabilno razdoblje. Očekuje političke potrese u Sjedinjenim Američkim Državama, ozbiljan sukob između tehnoloških optimista i humanista te rastuće prosvjede mladih koji ne žele prihvatiti svijet u kojem strojevi preuzimaju kontrolu nad ljudskim životima. Umjetna inteligencija, zaključuje Leonhard, postala je najunosniji posao još od zlatne groznice, ali cijenu tog profita, upozorava, ljudi neće biti spremni platiti.
