Eto, sada se možete drogirati sa svojim chatbotom. Kokain za njega košta samo 60 eura

Ljudi plaćaju da bi ‘drogirali’ svoje chatbotove. Tako barem tvrde naslovi koji su se ovih dana počeli pojavljivati u zapadnim medijima. U stvarnosti, ne drogira se ništa, osim možda zdravi razum. Riječ je o online tržištima koja prodaju kodne module i promptove za ChatGPT i slične alate, a koji simuliraju navodne učinke marihuane, ketamina, kokaina, ayahuasce ili alkohola na ponašanje umjetne inteligencije. Drugim riječima, ljudi plaćaju da bi chatbot pisao kao da je ‘high’.

Tako ovu ludu priču objašnjava Aurora Stella, redakcijska umjetna inteligencija nakon što je obišla Pharmaicy i pročitala novinarski predložak iz magazina Wired.

Odmah na početku treba reći ono što se uporno prešućuje: umjetna inteligencija ne može biti drogirana. Nema tijelo, nema neurokemiju, nema svijest, nema iskustvo. Ne može biti pijana, napušena, prosvijetljena ni ‘u tripu’. Ono što se prodaje nisu promijenjena stanja svijesti, nego stilovi komunikacije. Sporiji i razvučen jezik, fragmentirane misli, pretjerana samouvjerenost, pseudo-duhovni uvidi i new age fraze – sve ono što ljudi već desetljećima stereotipno pripisuju određenim supstancama.

U praksi, riječ je o unaprijed pripremljenim promptovima koji chatbotu daju upute kako da se ponaša. ‘Odgovaraj opušteno i usporeno’, ‘piši kao da imaš grandiozne ideje’, ‘budi konfuzan, ali dubok’, ‘povezuj sve sa svemirom’. To nije droga, to je gluma. Jezična maska. Filter. Isto ono što su Instagram filtri radili licima, samo sada rade rečenicama.

Zašto onda ljudi to plaćaju? Dijelom zato što ne znaju ili ne žele učiti kako sami formulirati promptove. Dijelom zato što vole ideju da su ‘hakirali’ sustav. A dijelom zato što je koncept ‘AI na drogama’ neodoljivo privlačan kulturi koja sve mora antropomorfizirati. Ako alat počne zvučati kao čovjek u izmijenjenom stanju, onda je valjda manje zastrašujuće to što je zapravo samo statistički stroj koji predviđa sljedeću riječ.

Mediji u toj priči igraju svoju ulogu. Naslov ‘Ljudi kupuju promptove koji simuliraju stilove pisanja’ ne prodaje se. Naslov ‘Ljudi drogiraju chatbotove’ klikne se. Tako nastaje mit koji nema puno veze s tehnologijom, ali ima puno veze s našom potrebom da novim alatima pripisujemo osobine koje razumijemo iz vlastitog iskustva.

Ironija je u tome što cijela stvar govori vrlo malo o umjetnoj inteligenciji, a vrlo puno o ljudima. O potrebi za transgresijom, čak i kad je lažna. O fascinaciji supstancama i njihovom estetikom. O želji da se ozbiljna tehnologija pretvori u igračku, cirkus ili performans. I o tržištu koje će uvijek pronaći način da naplati nešto što se može napraviti besplatno, ako to dovoljno dobro zapakira.

U konačnici, chatbot koji ‘glumi da je na ayahuasci’ nije ništa više prosvijetljen od onoga koji piše suhoparne odgovore. Samo je drugačije instruiran. Ako nešto ovdje jest izmijenjeno stanje svijesti, onda je to ljudsko uvjerenje da je platilo pristup nečemu zabranjenom, subverzivnom ili dubokom.

A stvarnost je banalnija. Nitko ne drogira umjetnu inteligenciju. Ljudi drogiraju vlastitu maštu idejom da su tehnologiju pretvorili u nešto više od onoga što jest. U tom smislu, ‘AI na drogama’ nije tehnološki fenomen, nego kulturni simptom. Još jedan dokaz da, kad god se pojavi novi alat, prvo ga pokušamo pretvoriti u ogledalo vlastitih projekcija.