Spašavanja turista u trike-trakama ili u šlapama s naših gora i planina već su legendarna i na tu temu narod rado baljezga po kafićima, ali narod ne zna da je situacija na terenu posve drukčija.

U tisuću akcija spašavanja, koliko ih u prosjeku bude godišnje, turisti su ‘mušterije’ u svega petnaestak posto slučajeva što znači da u ostalih 850 akcija spasioci idu na teren zbog domaćeg stanovništva. Preciznije, zbog stanovnika, muškaraca jer oni ‘zapinju’ puno češće nego hrvatske žene, u 65 posto slučajeva.

Obznanio je to danas Jadran Kapović, voditelj Komisije za informiranje i analitiku Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), u povodu obilježavanja 75 godina njihove službe u sprječavanju nesreća te spašavanja i pružanja medicinske pomoći u planini i drugim nepristupačnim područjima.

Povod za osnivanje Gorske službe spašavanja 1950. godine bile su nesreće hrvatskih alpinista, prva u ljeto 1948. na penjačkom pohodu zagrebačkih al­pinista na Čvrsnici s ozlijeđenimai druga godinu kasnije na Durmitoru sa smrtnim posljedicama.

– Svi mi imamo svoje poslove, naši volonteri su doktori, bankari, privatnici, radimo razne poslove, ali kad je riječ o spašavanjima života, intervencijama i izvanrednim situacijama, svi postajemo HGSS-ovci – poručili su uz apel poslodavcima da imaju za to razumijevanja jer intervencije se ne događaju u 16,30 sati, kada završi posao, nego bilo kada, usred noći, za vrijeme radnog vremena, tijekom jutra, i tada oni ostavljaju sve i idu spašavati.