Šibenski most tako nije samo simbol povezivanja dviju obala, nego i trajni podsjetnik na razdoblje u kojem su domaći inženjeri ravnopravno sudjelovali u svjetskom razvoju građevinske struke. Više od pola stoljeća kasnije, taj most ostaje dokaz da su znanje, hrabrost i inovativnost tadašnjih projektanata i izvođača bili na razini najnaprednijih inženjerskih praksi svog vremena.
Kada su hrvatski inženjeri krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća podigli Šibenski most, to nije bio samo infrastrukturni projekt svog vremena, nego i svjetski presedan u povijesti mostogradnje, jer bio je to prvi most na svijetu čiji je betonski luk u cijelosti izgrađen metodom slobodnog konzolnog betoniranja.
Izgrađen je pored grada čije ime nosi i ušća rijeke Krke, na mjestu gdje širina korita doseže 251 metar, dok raspon luka iznosi 246 metara. Dvije obale rijeke, pomiješane s morem, povezao je kako bi promet na Jadranskoj magistrali mogao najbrže moguće teči.
Posebnost Šibenskog mosta leži u načinu njegove izgradnje. Za razliku od klasičnih lučnih mostova, koji se stoljećima grade uz pomoć masivnih privremenih skela oslonjenih o tlo ili vodu ispod konstrukcije, luk Šibenskog mosta građen je bez takvih oslonaca. Betoniran je segment po segment, pomoću pokretne čelične skele ovješene i sidrene na već izgrađene dijelove konstrukcije, što je omogućilo gradnju doslovno “u zraku”.
Takav pristup bio je iznimno zahtjevan jer je konstrukcija tijekom gradnje prolazila kroz niz privremenih statičkih stanja, u kojima je bilo nužno precizno kontrolirati opterećenja, pomake i naprezanja. Upravo ta razina inženjerske preciznosti i inovativnosti učinila je Šibenski most referentnim primjerom u stručnoj literaturi i prekretnicom u razvoju suvremenih metoda gradnje velikih betonskih lukova.
Osim tehničke inovacije, ovakav način gradnje imao je i praktične prednosti. Izbjegnuta je potreba za postavljanjem opsežnih skela u širokom i osjetljivom prostoru delte Krke, što je pojednostavilo logistiku i smanjilo zahvate u okolišu, a ujedno omogućilo premoštenje velikog raspona bez ometanja riječnog toka.
Šibenski most tako nije samo simbol povezivanja dviju obala, nego i trajni podsjetnik na razdoblje u kojem su domaći inženjeri ravnopravno sudjelovali u svjetskom razvoju građevinske struke. Više od pola stoljeća kasnije, taj most ostaje dokaz da su znanje, hrabrost i inovativnost tadašnjih projektanata i izvođača bili na razini najnaprednijih inženjerskih praksi svog vremena.
