Šibenik je između studenoga 1943. i listopada 1944. bio jedna od najteže pogođenih dalmatinskih luka savezničkim bombardiranjima tijekom Drugog svjetskog rata. Prema istraživanju povjesničarke Marice Karakaš Obradov s Hrvatskog instituta za povijest, saveznički su zrakoplovi u tom razdoblju napali Šibenik ukupno trideset i sedam puta. Poginulo je oko tristo dvadeset civila i sedamnaest vojnika, a ranjeno je četrdeset i četiri ljudi. Grad je gotovo ispražnjen, s više od dvjesto uništenih kuća, razorenom lukom i bolnicom.
Tri sačuvane američke vojne fotografije iz arhiva National Archives and Records Administration (NARA) jedinstven su vizualni zapis savezničkog bombardiranja Šibenika. Sve tri nastale su u razdoblju između prosinca 1943. i siječnja 1944., kada je američka 12. zračna armija izvela najteže udare na grad koji je tada bio pod njemačkom okupacijom.
Prva fotografija prikazuje trenutak bombardiranja šibenske luke i priobalja tijekom napada koji su izveli zrakoplovi tipa Boston iz sastava savezničkog Tactical Bomber Forcea. Na snimci se vide gusti stupovi dima koji se uzdižu s područja luke i obale, a eksplozije su zabilježene oko skladišta i pristaništa. To je najvjerojatnije zračni napad izveden 28. studenoga 1943. ili jedan od prosinačkih napada kojima su pogođena skladišta, glavna obala i lučka postrojenja.
Inače, prvi saveznički napad zabilježen je 17. studenoga 1943. kada su skupine od po tri do četiri zrakoplova bombardirale Šibenik i pogodile psihijatrijski odjel civilne bolnice. Poginulo je između dvadeset i stotinu ljudi, uglavnom civila. Dan kasnije, 18. studenoga, nova bomba pala je na mrtvačnicu bolnice, a među poginulima bilo je dvanaestero djece.
Uslijedili su napadi 27. i 28. studenoga 1943., kada je grad pogođen s više od osamdeset tona bombi. Gađane su Mandalina, luka i industrijski pogoni. U drugom napadu 28. studenoga pogođena je i gradska bolnica, iako su na njezinim krovovima bili istaknuti veliki znakovi Crvenog križa. Šibenski biskup Jeronim Mileta javno je osudio napade, nazvavši ih nečovječnima jer su, kako je zapisao, ‘označene zgrade bile bombardirane s neviđenom bešćutnošću’.
Njemačke su vlasti nakon toga uvele strogo zamračivanje i kazne za svako svjetlo koje bi se noću vidjelo na prozoru. Do kraja studenoga procjenjuje se da je oko tristo civila izgubilo život, a devedeset i pet posto stanovnika napustilo središte grada.
Druga fotografija prikazuje Šibenik s visine i obuhvaća gotovo cijeli zaljev i dio grada. Na slici se jasno vide pogođeni brodovi u luci, oštećene obale i industrijska zona Mandaline. U arhivskom opisu navedeno je da su bombarderi B-25 Mitchell pogodili skladišta i željeznički kolodvor, te da su ostvarili ‘direktan pogodak na brod u luci’. Radi se o dokumentu koji potvrđuje opise napada od 13. prosinca 1943., kada su saveznici gađali upravo ta područja – luku, kolodvor i spremišta goriva.
Grad je ponovno bombardiran 2. i 3. prosinca te 13. prosinca 1943., kada su bombarderi B-25 Mitchell iz sastava američke 12. zračne armije zasuli grad s trideset tona bombi. U skloništu u kući Calle Larga poginulo je između osamnaest i dvadeset pet ljudi, a teško je oštećen samostan sv. Lovre. Samo tog dana poginulo je oko osamdeset ljudi, a dvadeset i četiri zgrade su potpuno srušene.
Napadi su se nastavili 14., 15. i 16. prosinca, a prema tadašnjim izvještajima bombarderi su bacili nove količine bombi na željeznički kolodvor i obalu, srušivši i zgradu lučke kapetanije. Grad je već tada bio gotovo prazan, bez kruha i osnovnih potrepština. Izbjeglo stanovništvo bilo je rasuto po okolnim selima i živjelo u vrlo teškim uvjetima, često bez hrane i liječničke pomoći.
U prvim mjesecima 1944. Šibenik je bombardiran još najmanje deset puta. Najteži napad dogodio se 3. siječnja 1944., kada je grad pogođen s oko sto pedeset teških bombi. Uništene su zgrade pošte, suda, banke i gimnazije, a cijela obitelj Marušić poginula je u vlastitom domu.
Napadi su se nastavili i u veljači i ožujku, kada su američki Liberatori i britanski Bostoni pogodili područje Baldekina, Crnice i Gospine crkve. Dana 16. ožujka šest osoba poginulo je u skloništu koje je izravno pogođeno bombom.
Treća fotografija snimljena je iznad formacije američkih bombardera B-25 Mitchell u letu nad Jadranom. Ispod njih se vidi obala Šibenika i oblaci dima od eksplozija. U izvornom arhivskom zapisu stoji da je riječ o misiji američke 12. zračne armije iz prosinca 1943. i da su bombarderi napali ‘adriatic coastal town of Sibenik, Yugoslavia’. Snimka prikazuje saveznički zračni konvoj neposredno nakon bombardiranja luke i kolodvora, što potvrđuje da su ove fotografije nastale kao dio iste operacije.
Posljednji saveznički napadi zabilježeni su u srpnju i rujnu 1944., kada su bombardirani Mandalina i tvornica Crnica. Biskup Mileta tada je dopustio da se mise održavaju samo poslijepodne, zbog stalne opasnosti od zračnih napada. Zadnje bombardiranje grada dogodilo se 28. listopada 1944., a Njemačka vojska povukla se iz Šibenika 2. na 3. studenoga, nakon čega su u grad ušle partizanske postrojbe.
Ukupno trideset i sedam savezničkih zračnih napada potpuno je izmijenilo lice Šibenika. Poginulo je više od tristo ljudi, a razaranja su zahvatila gotovo cijeli centar grada, Mandalinu i bolnicu. Premda su bombardiranja bila usmjerena prema vojno-strateškim ciljevima poput luke, željezničkog kolodvora i njemačkih postrojenja, većina žrtava bili su civili. Zbog polukružne konfiguracije šibenske luke velik broj bombi pao je u more, što je spriječilo da grad doživi razinu razaranja kakvu su pretrpjeli Zadar ili Split.
Prema američkim vojnim arhivima (NARA, Record Group 342), napadi su izvedeni u prosincu 1943. i siječnju 1944. u okviru operacija američke 12. zračne armije, koja je koristila bombardere B-25 Mitchell i A-20 Boston. Njihove fotografije, snimljene tijekom napada, danas se čuvaju u Nacionalnom arhivu u College Parku (Maryland).
