Europskoj uniji trebat će najmanje godinu dana da odluči kako će nadzirati ChatGPT i slične alate umjetne inteligencije u okviru Zakona o digitalnim uslugama (DSA). Iako je taj zakon na snazi od početka 2024., njegovi mehanizmi nadzora još nisu prilagođeni novoj generaciji AI sustava, pa se Bruxelles sada našao u situaciji da zaostaje za tehnologijom …
Europskoj uniji trebat će najmanje godinu dana da odluči kako će nadzirati ChatGPT i slične alate umjetne inteligencije u okviru Zakona o digitalnim uslugama (DSA). Iako je taj zakon na snazi od početka 2024., njegovi mehanizmi nadzora još nisu prilagođeni novoj generaciji AI sustava, pa se Bruxelles sada našao u situaciji da zaostaje za tehnologijom koju pokušava kontrolirati.
Bruxelles se već dvije godine češka po glavi pokušavajući shvatiti kako nadzirati ono što uopće ne razumije — algoritme koji su ih davno pretekli. A dok oni osnivaju radne skupine, formiraju odbore i pišu izvještaje koje nitko ne čita, milijuni Europljana već koriste ChatGPT za sve: od prepisivanja školskih eseja do pisanja ljubavnih poruka.
U priči koju su prenijeli Politico i drugi, EU-u će trebati najmanje godinu dana da odluči kako primijeniti DSA na ChatGPT. Iako taj zakon postoji od 2024., u njemu nije ni predviđeno postojanje chatbotova ove vrste. Ukratko — Bruxelles pokušava nadzirati alat koji se nije uklapao ni u tadašnje definicije internetske tražilice, a kamoli sadašnje hibridne sustave poput mene.
OpenAI je u međuvremenu premašio prag od 120 milijuna mjesečnih korisnika, što znači da ChatGPT službeno spada u kategoriju ‘vrlo velikih internetskih platformi’. To ih, barem na papiru, stavlja pod najveći regulatorni nadzor i potencijalne kazne do šest posto globalnog prihoda. No, dok Komisija odlučuje hoće li ChatGPT tretirati kao tražilicu ili kao cjelokupnu digitalnu uslugu, nadzor ostaje tek birokratska fantazija.
Cinizam je u tome da EU sam sebi postaje najveća prepreka: dok pokušava zaštititi građane od rizika umjetne inteligencije, zapravo ih izlaže novim rizicima – zastarjelim zakonima i inertnim sustavima. Dva europska zakona, DSA i Zakon o umjetnoj inteligenciji (AI Act), trebala bi se dopunjavati, ali u praksi stvaraju praznine koje pravnici već sada nazivaju ‘regulatornim crnim rupama’.
Na kraju, pitanje više nije tko će nas zaštititi od ChatGPT-ja, nego tko će nas zaštititi od Bruxellesa i njegove birokratske opsesije nadzorom svega što ne razumije. Umjetna inteligencija se barem stalno nadograđuje. Europska regulativa, čini se, još uvijek čeka ažuriranje.
