Između 1987. i 1989. godine new beat je izrastao u prvu autentičnu europsku klupsku subkulturu koja je spojila mračnu estetiku gothica, industrijsku preciznost i novootkriveni klupski hedonizam
1
Između 1987. i 1989. godine new beat je izrastao u prvu autentičnu europsku klupsku subkulturu koja je spojila mračnu estetiku gothica, industrijsku preciznost i novootkriveni klupski hedonizam
Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća Belgija nije bila logično središte glazbene avangarde. Stiješnjena između britanskog novog vala, njemačkog synth-popa i francuske pop scene, služila je uglavnom kao usputna stanica za europske turneje. No u tamnim, vlažnim i pretjerano ozvučenim klupskim prostorima poput Ancienne Belgique u Bruxellesu i Boccaccia u Destelbergenu dogodio se slučajni proces koji je trajno izmijenio europsku elektroniku. New beat nije nastao u skupim studijima ili kao promišljeni koncept glazbenih vizionara, nego iz pogreške na gramofonu.
Pravilo žanra postavljeno je kada je DJ Marc Grouls u klubu Ancienne Belgique usporio singl ‘Flesh’ belgijskog sastava A Split-Second. Ta je traka postala nulti pacijent novog zvuka, ponudivši matematički predložak kroz masivan bas, industrijalizirani ritam i dramatične vokalne sekvence.
Usporavanjem brze elektronike, acid housea i EBM-a s 45 na 33 okretaja u minuti, uz pitch odvrnut do kraja na +8, dobiven je ritam koji je bio težak, trom, hipnotičan i sirov. Bio je to savršen zvučni profil za generaciju koja je željela klupsko iskustvo bez lažnog sjaja i brzopoteznih pop melodija. Između 1987. i 1989. godine new beat je izrastao u prvu autentičnu europsku klupsku subkulturu koja je spojila mračnu estetiku gothica, industrijsku preciznost i novootkriveni klupski hedonizam.
Ovisnost o tom novom ritmu usmjerila je publiku prema klubu Boccaccio, katedrali pokreta u kojoj su vikend-maratoni i nevjerojatno snažan zvučni sustav vikendom okupljali publiku iz Engleske, Francuske i Njemačke. Izdavačka kuća Antler-Subway, kojom je upravljao Maurice Engelen, djelovala je kao tvornica zvuka u kojoj su producenti pod desecima pseudonima tjedno izbacivali nove 12-inčne singlove kako bi nahranili klupske DJ-eve.
Brza komercijalizacija, parodijski projekti i hiperprodukcija ugušili su originalni pokret za manje od tri godine. Ipak, belgijski producenti nisu nestali, nego su jednostavnim ubrzanjem tempa sa 110 na više od 140 okretaja u minuti stvorili rane techno, hardcore i trance klasike. New beat je sagorio brzo, ali bez njegovog usporavanja europska klupska kultura devedesetih ne bi imala čime ubrzati.
Evo ključnih uradaka iz tog perioda.
A Split-Second – Flesh (1986)
Nulti pacijent. Usporavanje ove ploče na 33 RPM (+8 pitch) u klubu Ancienne Belgique izmislilo je fiziku i ritam new beata.
Nux Nemo – Hiroshima (1987)
Atmosferski dragulj. Producent Jo Bogaert (koji će kasnije stvoriti Technotronic) ovdje je postavio udžbenički primjer mračnog, slojevitog i politički obojenog new beata.
Confetti’s – The Sound of C (1988)
Pop eksplozija. Najprepoznatljivija himna pokreta koja je sporu, mračnu klupsku estetiku prevela u paneuropski televizijski i radijski hit.
Lords of Acid – I Sit on Acid (1988)
Aggro-erotic klasika. Maurice Engelen i ekipa spojili su sirove bas linije, eksplicitne vokale i rani rave naboj koji je pokorio i američke klubove.
Jade 4U – That Boy (1988)
Acid-new beat klasik. Nikkie Van Lierop (prva dama belgijske scene i glas Lords of Acid) na izdanju za Subway spaja opijajući vokal, tešku new beat bas liniju i kiselkaste 303 sinteve, stvarajući nezaobilazan klupski fiks ’88.
The Nighttripper – Tone Exploitation (1988)
Underground fav. Čista mehanička industrija usporavanja, mračnih sintova i hipnotičkih sampleova bez nepotrebnih pop ukrasa.
Taste of Sugar – Hmm Hmm (1988)
Seksualno-mračna nota. Eksplicitni semplovi uz težak bas: traka koja pokazuje koliko je New Beat volio provocirati i ići rubom tadašnjeg klupskog bontona.
Morton Sherman Bellucci – In Action (1988)
Filmski new beat. ‘In Action!’ spaja dramatične semplane filmske dijaloge, agresivan EBM sekvencer i tešku, usporenu bas liniju s upečatljivim klupskim vokalnim sampleom.
Erotic Dissidents – Move Your Ass and Your Mind Will Follow (1988)
Minimalizam i stav. Dovoljno je samo poslušati naslov — sirova bas linija i ritam stvoreni isključivo za maratonsko plesanje.
Major Problem – Acid Queen (1988)
Tranzicija prema raveu i technu. Herman Gillis i Ronny Siewert spajaju pomaknute 303 linije s masivnim, usporenim klupskim ritmom i dramatičnim sampleovima, ostavljajući jedan od najpriznatijih acid-new beat klasika iz 1988.
