Kevin Cole, legendarni američki DJ i dugogodišnji programski direktor KEXP-a, gost je nove epizode podcasta Agelast, koju je Galeb Nikačević snimio tijekom ovogodišnjeg SHIP festivala u Šibeniku.
1
Kevin Cole, legendarni američki DJ i dugogodišnji programski direktor KEXP-a, gost je nove epizode podcasta Agelast, koju je Galeb Nikačević snimio tijekom ovogodišnjeg SHIP festivala u Šibeniku.
U razgovoru dugom gotovo sat i pol pričali su o radiju, glazbenom uredništvu, algoritmima, KEXP-ovim slavnim live sessionima, Princeu i hrvatskoj glazbi koju je Cole ovog ljeta preslušavao kako bi složio dvostruki vinil Croatia on the Move.
KEXP je tijekom posljednja dva desetljeća iz neprofitne radiopostaje iz Seattlea izrastao u jedan od najutjecajnijih svjetskih medija za otkrivanje nove i nezavisne glazbe. Cole razlog vidi u prilično jednostavnom pravilu. Glazbu na KEXP-u još uvijek biraju ljudi.
„Sve na KEXP-u temelji se na ljudskom odabiru. Svaki DJ, svaki autor sadržaja, podcasta, videoekipa i uredništvo imaju odgovornost uređivati vlastiti program, ali istodobno imaju i slobodu da to rade.“
Cole kaže da KEXP svjesno održava „firewall između tržišta i misije“ te ne dopušta da tržište određuje sadržaj. Takav model omogućuje činjenica da najveći dio operativnih prihoda postaje dolazi od slušatelja. Rezultat je urednička politika u kojoj broj pregleda nije kriterij za izbor izvođača.
„DJ-i i urednici nisu ogledala. Nismo ovdje da vam vraćamo ono što već mislite da volite. Želimo vam predstaviti glazbu za koju možda nikada niste čuli.“
Kao gotovo savršen primjer navodi Angine de Poitrine, eksperimentalni kanadski duo koji je KEXP snimio na francuskom festivalu Trans Musicales. Njihov neobični mikrotonalni rock i potpuno pomaknuti nastup naknadno su eksplodirali na internetu, iako bend već godinama djeluje daleko od mainstreama.
„Za mene je to bio gotovo anti-AI trenutak. Algoritmi su jako dobri u prepoznavanju obrazaca i mogu predvidjeti što bi vam se moglo svidjeti. Ali nijedan algoritam ne bi odabrao Angine de Poitrine.“
Cole pritom ne tvrdi da su algoritmi beskorisni. Kada ljudi otkriju nešto novo i oko toga nastane interes, algoritam ga može dodatno proširiti. Problem nastaje kada algoritam postane početna točka i počne publici neprestano nuditi varijacije onoga što već poznaje.
„Ukus je ponekad iracionalan, ponekad neuredan. Biti čovjek znači biti otvoren prema novim stvarima i živjeti izvan granica onoga što vam algoritamski model pokušava ponuditi.“
Upravo zbog takvog pristupa KEXP već godinama putuje izvan Seattlea i traži glazbu na mjestima s kojih izvođači možda nikada neće stići do njihova studija. Cole se prisjeća vremena kada bi na međunarodna gostovanja nosili gotovo dvije tisuće CD-ova, vadili ih iz kutija kako bi zauzimali manje mjesta i na nekoliko dana praktički gradili malu radiopostaju u drugoj državi.
Slična improvizacija stvorila je i danas prepoznatljiv izgled KEXP-ovih live sessiona. Prve su snimali u običnoj sivoj konferencijskoj prostoriji. Kako bi kadar izgledao barem malo bolje, ekipa je preko zidova objesila crne zavjese i dodala jeftine blagdanske lampice. Ono što je počelo kao rješenje zbog nedostatka novca postalo je njihov vizualni potpis.
Ograničeni budžet utjecao je i na zvuk. Bendovi su u početku uglavnom svirali uživo iz jednog pokušaja jer za cjelodnevna snimanja jednostavno nije bilo novca. Cole kaže da je upravo taj pritisak nastupima dao posebnu energiju.
„Ja to zovem strahom da nešto ne sjebeš.“
Jedna od najboljih priča razgovora ipak seže puno dalje u prošlost, u Minneapolis i First Avenue, klub u kojem je Cole radio kao DJ dok je Prince tek postajao Prince.
Prince je First Avenue koristio kao svojevrsni laboratorij. Cole opisuje kako mu je jednom prišao tijekom večeri, potapšao ga po ramenu i pružio mu acetat tek snimljene pjesme uz pitanje hoće li je pustiti. Cole je čekao da se plesni podij napuni, stavio ploču na gramofon i pogledao prema balkonu na kojem je Prince čekao.
„Sjećam se da sam se malo tresao dok sam spuštao iglu.“
Prince je čim je prepoznao početak pjesme sišao među publiku i plesao na vlastitu glazbu. Cole je poslije shvatio da nije riječ o egu. Prince je provjeravao kako njegova nova pjesma zvuči na velikom klupskom razglasu između drugih ploča i, još važnije, kako na nju reagiraju ljudi koji je prvi put čuju.
Na kraju večeri pitao je Colea što misli o pjesmi, potpisao acetat i ostavio mu ga. Na pitanje koliko danas vrijedi takva ploča, Cole odgovara kratko.
„Za mene je neprocjenjiva.“
Šibenski dio priče dolazi pred kraj razgovora. Nakon prvog gostovanja na SHIP-u Cole je dobio poziv da za projekt Croatia on the Move odabere hrvatsku glazbu za dvostruki vinil. Dobio je oko 80 izvođača, dodao još neke koje je sam pronašao i sve preslušao.
„Rekli su mi da izaberem što god želim.“
Na kraju je odabrao 23 izvođača, pokušavajući predstaviti širinu domaće scene, ali i složiti ploču koja se može slušati kao cjelina. Posebno je izdvojio hrvatsko-slovenski duo freekind. i album Since Always and Forever, s kojeg, kaže, gotovo svake nedjelje pušta neku pjesmu u svojoj emisiji.
„Nisam želio hrpu nasumičnih pjesama koje su sve odlične. To mora imati tok i atmosferu.“
Cole danas više ne vodi svakodnevnu emisiju na KEXP-u, ali nedjeljom je i dalje u eteru, radi na drugim projektima i mnogo više putuje. Njegovih pedesetak godina u glazbi postalo je i tema dokumentarca Radio Heart, The Drive and Times of DJ Kevin Cole.
Agelastov razgovor iz Šibenika zato je teško svesti samo na priču o radiju. Od Princea koji novu pjesmu odnosi ravno na plesni podij do nepoznatog benda koji urednici KEXP-a pronađu na drugom kraju svijeta provlači se ista ideja. Netko mora prvi čuti nešto novo, riskirati da mu se možda neće svidjeti i odlučiti da to ipak vrijedi pustiti drugima.
Algoritam se može uključiti poslije.
