Više nije dovoljno da ulica samo omogući promet. Od nje se očekuje da troši manje ugljika, sporije se zagrijava, prihvati dio oborinske vode i pruži više prostora ljudima i prirodi.
1
Više nije dovoljno da ulica samo omogući promet. Od nje se očekuje da troši manje ugljika, sporije se zagrijava, prihvati dio oborinske vode i pruži više prostora ljudima i prirodi.
Asfalt je jedan od onih dijelova grada na koje ne obraćamo pozornost. Barcelona sada želi pokazati da površina pod našim nogama može imati znatno važniju ulogu: smanjivati emisije, pohranjivati ugljik, ublažavati vrućinu i pomagati gradu tijekom sve intenzivnijih pljuskova.
Grad je odabrao projekt u kojem će se dio uobičajenog materijala u asfaltnoj mješavini zamijeniti biougljenom proizvedenim od koštica maslina i ostataka bora. Riječ je o jednom od pobjedničkih rješenja urbanog izazova ‘Ulični presjek 21. stoljeća’, kojim Barcelona traži nove načine gradnje klimatski otpornijih ulica.
Ideja na prvi pogled djeluje jednostavno. U klasičnim asfaltnim mješavinama koristi se mineralno punilo, najčešće na bazi vapnenca. Novi projekt predviđa njegovu potpunu zamjenu biougljenom, materijalom bogatim ugljikom koji nastaje termokemijskom preradom biomase. Koštica masline tako bi nakon prerade mogla završiti u površinskom sloju barcelonske prometnice. Umjesto da poljoprivredni ostatak postane otpad, dobiva novu funkciju u građevinskom materijalu, dok dio ugljika koji je biljka prethodno apsorbirala ostaje vezan u biougljenu.
Prema procjeni gradske zaklade BIT Habitat, takva bi mješavina mogla smanjiti završne emisije ugljikova dioksida iz gornjeg sloja asfalta za približno 75 posto. Andaluzijska tvrtka Carboliva, koja proizvodi biougljen od ostataka maslina, navodi smanjenje emisija povezanih s proizvodnjom materijala od oko 76 posto.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Od maslinika do gradske prometnice
Projekt ima privlačnu logiku kružnoga gospodarstva. Poljoprivredni ostatak nastao u maslinarskim regijama pretvara se u tehnološki materijal za jednu od najprometnijih europskih metropola. Ugrađeni biougljen pritom djeluje kao svojevrsno spremište obnovljivog ugljika. To, međutim, ne znači da će cesta automatski postati klimatski neutralna niti da je riječ o čudesnom rješenju za emisije građevinskog sektora. Biougljen zamjenjuje samo jednu komponentu asfaltne mješavine, dok proizvodnja bitumena, prijevoz materijala i izvođenje radova i dalje imaju vlastiti ugljični otisak.
Dosadašnja ispitivanja koja su proveli građevinske tvrtke AMSA i ELSAN u suradnji s Politehničkim sveučilištem Katalonije pokazuju da mješavine s biougljenom na laboratorijskoj razini postižu rezultate jednake konvencionalnom asfaltu. Carboliva navodi i bolju otpornost na djelovanje vode, pucanje te temperaturne promjene.
Projekt je dobio potporu od 90.000 eura za primijenjeno istraživanje, razvoj mješavine i izradu prototipa. Ta bi faza trebala trajati do rujna 2026., dok su prvi pokusni dijelovi kolnika na stvarnim barcelonskim ulicama najavljeni tijekom 2027. godine. Grad će tada pratiti njihovu izdržljivost i procijeniti može li se rješenje proširiti na druge četvrti, ali i druge europske gradove.
Nije sav novi asfalt propusan
Projekt s biougljenom dio je šire promjene načina na koji Barcelona razmišlja o svojim ulicama. Važno je, međutim, razlikovati dvije tehnologije koje se često neopravdano spajaju. Asfalt s biougljenom prvenstveno služi smanjenju ugljičnog otiska građevinskog materijala. On sam po sebi nije nužno propustan niti rješava problem odvodnje.
S druge strane, projekti zelenih koridora i takozvanih superblokova uklanjaju dio nepropusnih površina te uvode tlo, stabla, vegetaciju i propusno popločanje. Njihova je zadaća zadržati kišnicu ondje gdje je pala, usporiti njezin odlazak u kanalizaciju i smanjiti rizik od preopterećenja odvodnog sustava tijekom intenzivnih pljuskova.
Umjesto da voda odmah sklizne s kolnika u kanalizaciju, dio mogu upiti tlo i zelene površine. Drveće istodobno stvara hlad, dok isparavanje vode i manja količina zagrijanog asfalta pomažu ublažiti učinak urbanog toplinskog otoka. Poznati primjer takve transformacije je ulica Consell de Cent, u kojoj je prostor prethodno namijenjen automobilima ustupljen pješacima, zelenilu i javnim sadržajima. Promjena nije samo estetska: ulica postaje dio gradske klimatske infrastrukture.
Priča, doduše, ima i drugu stranu. Dio korisnika društvenih mreža komentira kako su promet, a time i onečišćenje, sad pojačani u okolnim ulicama. Manje prometa, više zelenila, ali i više kriminala, narkomana i beskućnika, dodaju kritičari.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Ulica više nije samo put
Barcelona tako razvija dva paralelna odgovora na klimatsku krizu. Jedan mijenja sastav površine koja ostaje asfaltirana, a drugi dio asfalta potpuno uklanja i vraća prostor vodi, tlu i vegetaciji. Takav pristup pokazuje koliko se promijenila ideja dobre gradske ulice. Više nije dovoljno da ona samo omogući prolazak automobila, autobusa, bicikala i pješaka. Od nje se očekuje da troši manje ugljika, sporije se zagrijava, prihvati dio oborinske vode i pruži više prostora ljudima i prirodi.
U oba slučaja, cesta prestaje biti samo cesta. Postaje mjesto na kojem grad provjerava kako bi mogao preživjeti topliju i vremenski nestabilniju budućnost.
