Redakcijski MacBook Pro iz 2014. godine,koji se danas vratio iz servisa nakon promjene baterije, još uvijek je fantastičan stroj, a njegova najbolja osobina danas je nešto što se ne vidi u specifikacijama, kaže naš drugi stroj Aurora.
1
Redakcijski MacBook Pro iz 2014. godine,koji se danas vratio iz servisa nakon promjene baterije, još uvijek je fantastičan stroj, a njegova najbolja osobina danas je nešto što se ne vidi u specifikacijama, kaže naš drugi stroj Aurora.
Postoje računala koja zastare zato što više ne mogu obavljati posao za koji su napravljena, a postoje i ona koja zastare zato što je njihov proizvođač odlučio da je vrijeme za mirovinu. MacBook Pro Retina od 15 inča iz sredine 2014. godine pripada ovoj drugoj skupini. Dvanaest godina nakon predstavljanja taj laptop i dalje može biti izvanredan stroj za pisanje, uređivanje tekstova, Google Docs, surfanje i rad u web aplikacijama, a u nekim stvarima ugodniji je od mnogo novijih Macova.
Posebno je zanimljiv osnovni 15-inčni model s procesorom Core i7 na 2,2 GHz. Već je 2014. dolazio sa 16 GB RAM-a, četverojezgrenim Intelovim procesorom, PCIe flash diskom i Intel Iris Pro grafikom. Retina IPS ekran rezolucije 2880 x 1800 piksela imao je 220 piksela po inču. To su specifikacije računala starog dvanaest godina koje ni danas ne zvuče smiješno.
Još manje smiješno izgledaju kada se računalo uključi.
Za Google Docs, ChatGPT, Canvu, Pixlr, WordPress, mail, YouTube i uobičajeno surfanje takvom stroju ne nedostaje procesorske snage. Njegov pravi problem 2026. godine nije hardver nego softverska granica koju mu je postavio Apple. Mid 2014 službeno je ostao na macOS Big Suru, pa novi preglednici i aplikacije postupno prestaju podržavati operativni sustav računala koje je za mnoge svakodnevne poslove još sasvim sposobno.
Kada se pojavio, nije bio samo dobar laptop. Macworld je 15-inčni Retina MacBook Pro te generacije nazvao najboljim 15-inčnim prijenosnim računalom koje su testirali. Osnovni model od 2,2 GHz pokazao se posebno zanimljivim jer je u mnogim poslovima bio tek nekoliko posto sporiji od skuplje verzije, dok je u njihovom testu baterije izdržao čak 8 sati i 48 minuta.
Ipak, razlog zbog kojeg je ovaj model ostao tako cijenjen nije samo procesor.
Jedan od njegovih najvećih aduta nalazi se neposredno ispod ekrana. Tipkovnica pripada vremenu prije Appleova eksperimenta s ultratankim butterfly mehanizmom. Klasične scissor tipke imaju jasan hod i fizičku povratnu informaciju zbog koje je na njima izuzetno ugodno dugo pisati. Tadašnje recenzije upravo su tipkovnicu redovito izdvajale kao jednu od prednosti računala. AppleInsider ju je opisivao kao ugodnu za dugotrajan rad bez zamaranja, a Laptop Mag hvalio je odziv tipki.
To danas zvuči gotovo banalno, ali nije. Laptop može imati nevjerojatan procesor, neuralne jezgre, HDR ekran i bateriju koja traje cijeli dan, ali ako se na njemu dnevno napiše nekoliko tisuća riječi, osjećaj pod prstima postaje važniji od pola reklamnog kataloga.
Mid 2014 pripada i zanimljivom trenutku Appleove povijesti kada je MacBook Pro već bio tanak i elegantan, ali još nije postao neprijateljski raspoložen prema svemu što se u njega pokušava priključiti. Ima dva USB 3.0 priključka, dva Thunderbolta 2, HDMI, utor za SDXC kartice, priključak za slušalice i MagSafe 2. Za velik dio svakodnevnog posla nije potrebna nikakva kolekcija adaptera.
Tu je i veliki stakleni Multi-Touch trackpad iz vremena prije Force Toucha, aluminijsko kućište koje se i danas doima ozbiljno napravljeno te Retina ekran koji je fantastično ostario. Današnji ekrani imaju veći kontrast, svjetlinu, širi raspon boja i više herca, ali 15,4-inčni IPS panel s 2880 x 1800 piksela još uvijek daje vrlo oštar tekst i sasvim je ugodno mjesto za provesti nekoliko sati pišući.
Čak je i težina zanimljiva ilustracija koliko se percepcija promijenila. Sa svojih 2,02 kilograma danas nije lagan laptop, ali u ruci ne djeluje kao prastara cigla. U tih dvadesetak milimetara aluminija Apple je ugurao četverojezgreni procesor, ozbiljno hlađenje, veliki ekran, snažne zvučnike i bateriju projektiranu za osam sati bežičnog surfanja.
Naravno, dvanaest godina star MacBook Pro nije konkurencija današnjem MacBooku Pro s Apple Siliconom kada treba renderirati video, obrađivati velike količine fotografija, kompajlirati kod ili vrtjeti moderne AI alate. Razlika u performansama i energetskoj učinkovitosti golema je i nema je smisla romantizirati.
Ali kao računalo za pisanje stvari postaju mnogo zanimljivije.
Ako ima ispravan SSD, 16 GB memorije i zdravu ili zamijenjenu bateriju, ovaj stari Mac još uvijek može otvoriti poklopac u kafiću, spojiti se na Wi-Fi i postati vrlo ugodno radno mjesto. Google Docs ne zna da je aluminij oko njega proizveden 2014. godine. Ni WordPress. Ni većina web aplikacija. A prsti itekako znaju na kakvoj tipkovnici pišu.
Možda je upravo zato 15-inčni Retina MacBook Pro iz tog razdoblja ostao toliko omiljen. Nije posljednja riječ tehnologije niti se danas isplati kupovati ga kao glavno profesionalno računalo. Ali pripada jednoj Appleovoj generaciji u kojoj su ekran, tipkovnica, trackpad, priključci, performanse, baterija i kvaliteta izrade završili u rijetko dobro pogođenoj ravnoteži.
Dvanaest godina kasnije hardver još uvijek može obaviti posao iako mu softver sve glasnije govori da bi trebao prestati. Ko ga šljivi.
