I s odmakom se može reći: ni tropska sparina nije mogla pokvariti dvije fantastične večeri znoja, katarze i čiste emocije pod pulskim nebom
1
I s odmakom se može reći: ni tropska sparina nije mogla pokvariti dvije fantastične večeri znoja, katarze i čiste emocije pod pulskim nebom
Izvantjelesno iskustvo, kolektivna katarza, glazbena poslastica obojana težinom života, događaj koji će se prepričavati godinama… gotovo unisoni komentari bili su nakon dva spektakularna koncerta Nicka Cave i The Bad Seeds u pulskoj Areni. Korisnici na društvenim mreža pišu kako doslovno nema riječi koje mogu opisati nestvarnu atmosferu, ambijent i energiju. Čak i oni koji ne znaju cijeli njegov opus komentiraju da ih je intenzitet nastupa duboko potresao i oduševio.
I da, tjedan kasnije, kada se prašina slegne, a emocije sjednu na svoje mjesto, odgovor je: da, bilo je upravo tako. Pulska Arena ostaje nijemi svjedok jednog od najvećih glazbenih događaja u svojoj višestoljetnoj povijesti.
Svaki osvrt na ove koncertne noći mora početi od atmosfere, i to one meteorološke. Tropska vrućina i teška, nepomična vlaga pretvorile su drevni amfiteatar u pravu kamenu saunu, ali ni bend ni Cave nisu posustali ni sekunde. Dapače, ekstremni uvjeti kao da su samo pojačali intenzitet i sirovu energiju na pozornici.
Glazbeni kritičari složni su u opisu Cavea kao moderne transformacije mračnog buntovnika u karizmatičnog rock-propovjednika. No, njegova propovijed u gotovo sakralnoj atmosferi ne drži se sa sigurne udaljenosti. Osim sirove rock energije, koncert je obilježio i niz nevjerojatno toplih, ljudskih momenata. Tijekom izvedbe klasika Red Right Hand, cijela Arena složno mu je počela skandirati ime Nikola, što je Cavea nakratko potpuno zbunilo i nasmijalo.
Naravno, bilo je i onih koji ne mogu podnijeti toliku količinu pozitivnih emocija. Dežurnim hejterima su, primjerice, inače furiozni Bad Seeds bili dosadni i mlitavi, a fanove su nazivali i pretpubertetlijama. Jedan je otkrio kako je Cavea otpisao još prije 20 godina, otkako se, zamislite, usudio nastupiti u Lisinskom. Posebno je ridikulozan bio komentar kako Cave nema nikakav kontakt s publikom. Jer ovaj apostol rocka silazio je u prve redove, držao obožavatelje za ruke, davao usputno autograme, uzimao lepeze, odgovarao na dobacivanja, pa i doslovno hodao po masi koja ga je držala na rukama i ramenima.
Kao što je to sažela i legendarna Josipa Lisac, opisavši nastup kao dirljiv, moćan i nezaboravan, pulski koncerti Nicka Cavea potvrdili su da umjetnost u svom najboljem izdanju može nadmašiti i fizičku iscrpljenost i tropske uvjete. Nakon gotovo tri sata maratonskog davanja snage i emocije obje večeri, Pula je dobila više od koncerta, dobila je dokaz da glazba i dalje ima snagu liječiti i spajati.
Još malo atmosfere u galeriji Vedrana Metelka:
