Američko Ministarstvo rata objavilo je na svojim stranicama sada već ukupno petu turu deklasificiranih NLO dokumenata u sklopu programa PURSUE i mada još nema fotografija izvanzemaljaca koji mašu kroz prozor letećeg tanjura, novi fajlovi donose niz zanimljivosti.
Među četrdesetak dokumenata je tako vojni obavještajni izvještaj o desecima objekata koji su se kretali do oko 2.100 kilometara na sat bez vidljivog pogona, šest snimki istog incidenta, svjedočenje pilota o golemom tihom trokutu iznad Bagrama, FBI-jeve istrage sličnih opažanja, nove vojne videosnimke i niz povijesnih dokumenata. Pentagon i dalje ne potvrđuje postojanje izvanzemaljaca, ali nastavlja objavljivati dokumente u kojima njihov vojni i obavještajni sustav neke incidente nedvosmisleno opisuje kao stvarne, višestruko opažene i još uvijek neriješene.
Peta njihova objava stigla je nakon što je administracija Donalda Trumpa u veljači ove godine pokrenula ‘Presidential Unsealing and Reporting System for UAP Encounters’ (PURSUE), a Pentagon na web Ministarstva rata ugradio posebnu kategoriju ‘UFO’ što se još ne tako davno moglo samo dogoditi u SF filmovima ili u hollywoodskim parodijama. Osim Pentagona, u projektu sudjeluju Bijela kuća, ODNI, FBI, NASA, Ministarstvo energetike, AARO i druge obavještajne institucije.
Nova objava donosi ukupno 41 stavku, dokumente i 16 video materijala iz raznih vremena u posljednjih sedam desetljeća, od obavještajnih zapisa iz ranog Hladnog rata do incidenta koji je američki vladin agent snimio termalnom kamerom tijekom ove godine.
Daleko najvažniji dokument cijelog paketa je obavještajni izvještaju o događaju 8. rujna 2021. iznad Omanskog zaljeva, gdje je posada američkog specijalnog AC-130J sudjelovala u noćnoj vježbi bojevog gađanja.
Prema objavljenom izvještaju, posada je tijekom leta zabilježila približno 25 opažanja neidentificiranih objekata. Opisani su kao otprilike 1,2 metra velike ‘hladne kugle’. Nisu pokazivale uobičajen toplinski trag pogonskog sustava. Procijenjene brzine kretale su se između 250 i 1.300 milja na sat, odnosno otprilike 400 i 2.100 kilometara na sat. Objekti su se pojavljivali pojedinačno i u formacijama, a izvještaj njihovo ponašanje opisuje kao agresivno manevriranje.
Posebno je neobičan dio incidenta s topom.
AC-130J prethodno je u more izbacio vodom aktiviranu signalnu raketu koja je služila kao cilj. Kada je posada ponovno usmjerila infracrveni sustav prema području mete, dva objekta navodno su lebdjela samo nekoliko metara iznad površine. U jednom trenutku operater je povukao okidač 105-milimetarskog topa. Prema izvještaju, objekti su naglo napustili područje upravo u trenutku pokretanja postupka paljbe.
U dokumentu se zato pojavljuje vrlo zanimljiva formulacija da su UAP-i ‘izgledali kao da reagiraju na pucanje glavnog topa’.
U UFO zajednici taj detalj već se pretvara u tvrdnju da su objekti ‘znali’ da će top opaliti prije ispaljenja projektila. To je, dakako, korak dalje od onoga što dostupni materijal stvarno omogućuje zaključiti.
Postoji vremenska korelacija između djelovanja posade i ponašanja objekata. Ali bez originalne telemetrije, preciznih vremenskih oznaka sustava za upravljanje vatrom, radarskih podataka i izvornog zapisa senzora nije moguće dokazati jesu li objekti zaista reagirali na namjeru paljbe, na neki prethodni događaj u avionu ili je riječ o slučajnosti. Što je ujedno i najveća mana cijele pete objave jer postojećih šest video snimki incidenta zapravo nisu izvorni digitalni podaci vojnog senzora već je netko mobitelom snimao ekran infracrvenog sustava unutar AC-130J. Sam Pentagon u opisu materijala upozorava da sekundarni način snimanja ograničava rezoluciju, vjernost slike i mogućnost tehničke analize.
Drugim riječima, Pentagon je objavio nešto vrlo neobično, obavještajni dokument koji pokazuje više nego što javno objavljeni video omogućuje neovisno provjeriti.
Ako raspolažu izvornom telemetrijom iz koje proizlazi brzina od 1.300 milja na sat, ona bi bila daleko važnija od snimke mobitelom, ako raspolažu preciznim podacima o udaljenosti, azimutu, visini, gibanju aviona i ponašanju senzora, znanstvenici bi mogli testirati je li riječ o stvarnom ekstremnom ubrzanju ili optičkom efektu, paralaksi, pogrešnoj procjeni udaljenosti ili nečem četvrtom. Upravo zato je slučaj istodobno fascinantan i frustrirajući.
Još jedan dokument koji je odmah završio u naslovima opisuje događaj nad zračnom bazom Bagram u Afganistanu 2002. godine.
Bivši vojni pilot FBI-ju je 2024. ispričao da je oko 4.30 ujutro stajao na zemlji kada su zvijezde iznad baze počele nestajati. Shvatio je da ih zaklanja golemi objekt i procijenio da je riječ o jednakostraničnom trokutu širine oko 500 stopa, približno 150 metara. Nije imao vidljiva svjetla. Kretao se, prema njegovoj procjeni, oko 150 čvorova i nije proizvodio zvuk. Još jedan pilot navodno je vidio isti objekt, a FBI je na temelju iskaza izradio njegovu grafičku rekonstrukciju.
Slučaj je spektakularan kao svjedočanstvo, ali slabiji od Omanskog zaljeva.
Iskaz je FBI zabilježio više od dvadeset godina nakon događaja. U javno dostupnom materijalu zasad nema radarskog zapisa, fotografije, termalne snimke ni druge instrumentalne potvrde. Dva svjedoka bolja su od jednoga, ali ni dva svjedoka ne pretvaraju procjenu veličine i udaljenosti noćnog objekta u mjerenje.
Važno je također naglasiti da FBI-jeva slika trokuta nije fotografija nego rekonstrukcija izrađena prema svjedočenju. Na društvenim mrežama već kruži izdvojena iz konteksta kao da je riječ o slici samoga objekta.
Isti pilot FBI-ju je opisao još jedan fenomen. Tijekom transatlantskih letova između Massachusettsa i Irske od listopada 2023. počeo je opažati bijela svjetla visoko iznad zrakoplova. Pojavljivala bi se između ponoći i tri ujutro, najprije slaba, zatim sve jača, pa bi nestala. Ciklus je trajao između desetak sekundi i jedne minute, a fenomen je navodno vidio približno deset puta na različitim letovima.
Takva opažanja sama po sebi nisu jednako anomalna kao slučaj iz Omanskog zaljeva. Posljednjih godina među pilotima su vrlo dobro dokumentirani slučajevi u kojima skupine Starlink satelita, osobito zbog geometrije Sunčeve svjetlosti ispod horizonta, proizvode neobična prividna svjetla. Bez preciznog vremena, položaja aviona i astronomskog proračuna nema smisla unaprijed ni proglašavati ova svjetla satelitima ni izvanzemaljskim prometom iznad Atlantika.
Peta objava sadrži i druge suvremene snimke. Jedan američki vladin agent tijekom 2026. termalnim uređajem snimio je dva spora ‘black-hot’ objekta na zapadu SAD-a. Promatrao ih je između pet i deset minuta. Tu su i snimke iz američke zone operacija na Bliskom istoku iz 2023., 2024. i 2025., uključujući sferični objekt koji prelazi preko naseljenog područja. Pet mornaričkih videa iz 2019. prikazuje incidente iznad Pacifika.
Amerikanci su ponovno otvorili i vrlo stare ladice pa tako jedan dokument prenosi brazilski radijski izvještaj iz studenoga 1963. o navodnom padu velike metalne kugle u mjestu Conde u Bahiji. Prema tadašnjoj priči, objekt je napravio rupu duboku četiri metra, imao otvore nalik prozorima, a unutra se navodno nalazilo tijelo čovjeka u debeloj odjeći s nerazumljivim oznakama.
Reakcija UFO zajednice je i nakon pete objave dokumenata podijeljena. Jedan dio smatra je dosad možda najvažnijom, zbog Omanskog zaljeva jer u tom slučaju ‘dokaz’ nije samo čovjek koji kaže da je nešto vidio, već imamo i vojni avion, profesionalnu posadu, specijalne operacije, elektrooptičke i infracrvene senzore, više opažanja tijekom istog događaja, šest video snimki i obavještajni dokument koji navodi procijenjene brzine i neobično ponašanje.
Drugi dio zajednice i dalje je razočaran jer nema vanzemaljaca koji mašu kroz prozor letećeg tanjura ili su slikani s nekim američkim predsjednikom na travnjaku Bijele kuće. Na najvećim UFO forumima vidljivo je razočaranje jer se nakon pet rundi ‘disclosurea’ još uvijek objavljuju mutne videosnimke, grafičke rekonstrukcije i izvještaji bez ključnih sirovih podataka. Komentatori očekuju da bi svaka nova runda trebala donositi kvalitetniji materijal, a ne još jednu kolekciju objekata od nekoliko piksela.
I mada je svaka Pentagonova objava fantastična i fenomenalna sama po sebi, jer je to još do jučer bilo nezamislivo, kritika NLO zajednice je zapravo vrlo razumna, jer ako cilj PURSUE-a doista jest transparentnost trebali po početi objavljivati nešto bolje od još jedne komprimirane mp4 snimke u nizu. Ljudi očekuju barem da će vidjeti što kaže radar, izvorni EO/IR zapis, podaci o udaljenosti, metapodaci, položaj platforme, parametri senzora i kompletna analitička metodologija kojom je vojni analitičar izračunao anomalne karakteristike objekta.
Bez toga Pentagon javnosti daje zaključke vlastitih analitičara, ali ne daje dovoljno podataka da bi te zaključke netko izvana mogao reproducirati.
Ipak, nešto se promijenilo jer je dosadašnji službeni ton AARO-a uglavnom bio izrazito skeptičan prema ideji da iza NLO-a (UAP-a, nikako se naviknuti na taj novi termin op.a) postoji neka egzotična tehnologija. Povijesni izvještaj AARO-a iz 2024. zaključio je da nije pronašao provjerljive dokaze o izvanzemaljskoj tehnologiji ili tajnom američkom programu za njezino reverzno inženjerstvo, a Pentagon sada objavama iz serijala PURSUE kao da ublažava takve tvrdnje.
Ministar rata Pete Hegseth uz petu je objavu rekao da su dokumenti skriveni iza klasifikacijskih oznaka dugo hranili ‘opravdane spekulacije’ te da je vrijeme da ih američka javnost vidi, što je drukčija retorika od tradicionalnog pentagonskog pristupa koji je često pokušavao temu što prije zatvoriti. Vlada i dalje nije potvrdila postojanje vanzemaljaca kao činjenicu, ali SAD više ne pokušava uvjeravati javnost da u fajlovima koje su deklasificirali nema ničega vrijednog gledanja.
