Sigurno će neke od njih izvesti i u prvom live nastupu u jednom domaćem klubu, 10. srpnja u Petom Kupeu
1
Sigurno će neke od njih izvesti i u prvom live nastupu u jednom domaćem klubu, 10. srpnja u Petom Kupeu
Dok su devedesetih godina oči svijeta bile uprte u Chicago, Detroit i pariški french touch val, iz njemačkog Mainza se tiho, ali nezaustavljivo probijao Ian Pooley. Rijetki su producenti koji su s takvom lakoćom uspjeli premostiti jaz između sirovog, funkcionalnog techna i toplog, emotivnog, organskog housea.
Pooley je karijeru započeo rano, pod jakim utjecajem detroitskog minimalizma i čikaškog groovea. Njegov genij leži u tome što je europskoj klupskoj sceni udahnuo prijeko potreban soul – kroz inteligentno sempliranje, uvođenje brazilskih bossa nova ritmova i besprijekoran osjećaj za dinamiku na podiju. O njegovom statusu dovoljno govori činjenica da su mu legende poput Daft Punka i Green Velveta povjeravale remikse svojih najvećih himni. Ostao je vjeran vinyl kulturi, analognoj opremi i beskompromisnoj underground etici, što ga i danas čini jednim od najcjenjenijih imena elektroničke scene.
Neraskidivo vezan uz ove prostore, Ian često boravi u Hrvatskoj, a ne može više ni sam nabrojati na koliko desetina partyja je gostovao ovdje. No, sljedećeg petka, 10. srpnja, prvi put u jedan domaći klub dolazi s live setom. Nakon čak više od 20 godina od posljednjeg livea, Ian je nastupio uživo prije mjesec dana na Lighthouse festivalu u Poreču, izazvavši sjajne reakcije. Sigurno će u ovom posebnom gostovanju u Petom Kupeu izvesti i neke od sljedećih pjesama koje su mu obilježile karijeru.
Puppets (1995)
‘Puppets’ je savršen primjer Ianove rane, sirove faze u kojoj se još uvijek jasno čuje snažan utjecaj detroitskog techna. Vrti se oko hipnotičkog, repetitivnog synth loopa i izrazito čvrstog ritma, no već se ovdje osjeća njegov osjećaj za dinamiku i soul koji će kasnije potpuno definirati njegov zvuk. Minimalistički, napeto i stvoreno za mračnije klupske podrume.
Chord Memory (1996)
Apsolutni klasik koji je definirao Pooleyjev rani zvuk. Sirovo, loopano, izgrađeno oko hipnotičkog synth chorda koji se nezaustavljivo kotrlja kroz traku. Remiks koji je potpisao Daft Punk dodatno je zacementirao ovaj komad povijesti.
Daft Punk – Burnin’ (Ian Pooley Cut Up Mix) (1997)
Vjerojatno najveći mogući naklon koji je jedan europski house producent mogao dobiti u devedesetima. Nakon što je Daft Punk napravio sad već mitski remiks za Pooleyjevu ‘Chord Memory’, Ian im je uzvratio uslugu na njihovom singlu s debitantskog albuma ‘Homework’. Pooley je uzeo sirovi, divlji i klupski prljavi original te ga u svom stilu presložio u nevjerojatno glatku hipnotičku house traku.
What’s Your Number (1998)
Eksplozija funka i housea s albuma ‘Meridian’. Pooley ovdje uzima zarazni bas-sample i pretvara ga u ultimativni ljetni klupski hit koji pršti od pozitivne energije.
Green Velvet – Land Of The Lost (Ian Pooley’s Infected Mix) (1998)
Suradnja dvaju titana i savršen sudar svjetova. Ian je uzeo mračni, ekscentrični i paranoidni Chicago stil Green Velveta te mu ubrizgao dozu svog europskog, hipnotičkog groovea. Rezultat pulsira od masivne bas linije i repeticije, idealno za sitne klupske sate kada se podij pretvara u hipnozu. Ozbiljan i moćan komad techna s house dušom.
900 Degrees (2000)
Jedna od najpoznatijih Pooleyevih stvari. Semplirajući tri pjesme iz 80-ih, Pooley je stvorio bezvremensku house himnu s vokalnim filterima i bas linijom koja instantno podiže ruke na podiju. Zanimljivo je da je dobila ime po temperaturi u Fahrenheitima (oko 480°C) – što je asocijacija na točku topljenja i apsolutno usijanje na podiju.
Balmes (A Better Life) feat. Esthero (2000)
Dokaz Pooleyjeve producentske širine. Savršen spoj deep housea, bossa nove i pop senzibiliteta s predivnim vokalom kanadske pjevačice Esthero. Jednako dobro zvuči u klubu, na plaži ili u autu.
Coraçao Tambor (2000)
Duboka posveta brazilskoj glazbi i ključni trenutak albuma ‘Since Then’. Pooley uzima tradicionalne brazilske perkusije i melodije te ih suptilno spaja s europskim house ritmom, stvarajući topao i emotivan zvučni pejzaž.
Piha (2002)
Stvar koja donosi nešto zreliji, dublji i atmosferičniji zvuk. Minimalistički pristup, ali s prepoznatljivim Pooleyjevim potpisom – toplim synth plohama i hipnotičkim grooveom koji vas polako uvlači u vožnju.
CompuRhythm (2013)
Izdanje za cijenjenu etiketu Innervisions, iza koje stoje Dixon i Âme. Pooley se ovdje savršeno prilagodio zvuku 2010-ih, a da pritom nije izgubio ni grama svog analognog identiteta. Duboko, hipnotičko i slojevito.
Bonus:
Oliver Mandić – Smejem se (Ian Pooley bootleg)
Dokaz koliko Ian duboko kopa i cijeni ex-yu funk i pop nasljeđe. Uzevši kultni klasik Olivera Mandića ‘Smejem se, a plakao bih’ iz 1982., Ian je napravio neslužbeni klupski edit prilagođen modernom podiju. Mandićev specifičan vokal i prepoznatljiva melodija savršeno su legli preko čvrstog, hipnotičkog house groovea, stvarajući tajno oružje za domaće i regionalne setove.
