Princeova pjesma ‘Purple Rain’, s istoimenog albuma i iz filma iz 1984. godine, i danas ima rijetku moć da slušatelja pogodi gotovo fizički.
1
Princeova pjesma ‘Purple Rain’, s istoimenog albuma i iz filma iz 1984. godine, i danas ima rijetku moć da slušatelja pogodi gotovo fizički.
Već prvi akordi stvaraju napetost, zatim dolazi spora gradnja, gitarski vrhunac i osjećaj oslobađanja zbog kojeg je pjesma za mnoge ostala jedna od najemotivnijih balada popularne glazbe, divi se redakcija Far Out Magazina.
Glumac Pedro Pascal nedavno je opisao ‘Purple Rain’ kao jednu od najkatarzičnijih i glazbeno najsofisticiranijih pjesama kojih se može sjetiti.
‘Odrastao sam uz HBO, Spielberga i Princea. Za mene je ‘Purple Rain’ jedna od najemotivnijih, najkatarzičnijih i glazbeno najsofisticiranijih pjesama kojih se mogu sjetiti’, rekao je Pascal.
Pjesma je bila središnji trenutak Princeova filma ‘Purple Rain’, poluautobiografske priče o mladom glazbeniku iz Minneapolisa koji pokušava uspjeti, ali istodobno se nosi s obiteljskim nasiljem, ljubavnim odnosima, suparništvom i vlastitim temperamentom.
Prince je film poslije nazivao svojim ‘albatrosom’, no ‘Purple Rain’ ostao je jedan od najuspješnijih primjera u kojem je glazbenik uspio spojiti film, vlastitu mitologiju i pjesme u jednu cjelinu. Završna izvedba naslovne pjesme u filmu donosi trenutak pomirenja i oslobađanja, a upravo taj osjećaj pjesma prenosi i izvan filmske priče.
Ideju za pjesmu, prema tekstu Far Out Magazina, prva su predložile Wendy Melvoin i Lisa Coleman, članice Princeova benda The Revolution. Prince u početku nije bio posebno zainteresiran, što je izazvalo nezadovoljstvo Wendy Melvoin, koja mu je zamjerila što često odbacuje prijedloge drugih članova benda.
Na kraju je ‘Purple Rain’ postala ključna pjesma filma, izvedena u završnici kao veliki emocionalni vrhunac cijele priče.
Prince je pjesmu počeo pisati pod utjecajem Boba Segera, osobito njegovih pjesama ‘Night Moves’ i ‘Mainstreet’. Privlačila ga je Segerova sposobnost da kroz spore, osobne i naizgled jednostavne pjesme stvori snažnu vezu s velikim brojem ljudi.
Za razliku od mnogih balada, ‘Purple Rain’ ne počiva samo na tuzi. Njezina snaga je u stalnom kretanju između melankolije i nade, između zadržane boli i velikog oslobađanja koje dolazi tek nakon dugog glazbenog uspona.
Upravo se u toj gradnji krije razlog zbog kojeg pjesma izaziva tako snažnu reakciju. Spori uvod, rastegnuti akordi, Princeov glas koji postupno prelazi iz intime u krik, zatim gitara koja preuzima ulogu drugog glasa, stvaraju napetost koja se ne oslobađa odmah.
Slušatelj zato ne dobiva trenutačnu utjehu. Pjesma ga prvo zadržava u nelagodi, nostalgiji i osjećaju gubitka, a zatim ga polako vodi prema vrhuncu koji djeluje kao emocionalno pražnjenje.
Takav odnos napetosti i olakšanja jedan je od temeljnih razloga zbog kojih glazba može izazvati katarzu. ‘Purple Rain’ ne zvuči ni kao potpuno sretna ni kao potpuno tužna pjesma. Ona istodobno nosi očaj, čežnju, dostojanstvo i oslobođenje.
Naslov dodatno pojačava taj dojam. Ljubičasta se u popularnoj simbolici često povezuje s duhovnošću, emocionalnom dubinom, intimom i promjenom. U Princeovu slučaju boja je postala i dio njegova prepoznatljivog umjetničkog svijeta, ali i oznaka za trenutak u kojem se bol pretvara u nešto veće od same tuge.
Zbog toga ‘Purple Rain’ ni danas ne zvuči kao pjesma zaključana u 1984. godini. Ona funkcionira kao spora, monumentalna balada o trenutku kada se čovjek suoči sa svime što ga boli, izdrži dovoljno dugo i napokon pusti da to ode.
Šibenik pleše u ritmu Princea: Posveta glazbenom geniju na Tvrđavi sv. Mihovila
