Bivši narednik američke vojske Lyn Buchanan, jedan od sudionika američkog tajnog programa ‘gledanja na daljinu’, remote viewinga, u trosatnom razgovoru za podcast American Alchemy iznio je ovih dana niz tvrdnji koje zvuče kao spoj hladnoratovskog špijunskog trilera, znanstvene fantastike i NLO mitologije.
Govorio je o psihičkom ratovanju, ‘daljinskom’ promatranju Saddama Husseina, navodnim vanzemaljskim bazama, susretima s neljudskim bićima i čak upravljanju NLO-om.
Buchanan nije anonimni internetski svjedok. Njegovo ime godinama se povezuje s američkim vojnim programima daljinskog opažanja, projektima koje su tijekom Hladnog rata financirali američka vojska, CIA i druge obavještajne službe u pokušaju da utvrde može li ljudski um prikupljati informacije bez fizičkog kontakta s ciljem. Po njegovom liku snimljen je i film ‘The Men Who Stare at Goats’ 2009. godine.
Kako tvrdi, sve je počelo mnogo prije nego što je ušao u tajni program.
‘Uvijek sam imao određene sposobnosti. Mnoga djeca ih imaju i uglavnom na njih zaborave, ali moja majka ih je poticala’, rekao je Buchanan prisjećajući se djetinjstva.
Opisao je sebe kao takozvano ‘poltergeist dijete’, osobu koja tijekom snažnih emocionalnih reakcija navodno izaziva fizičke pojave u okolini. Tvrdi da su mu se još kao dječaku događale situacije u kojima su predmeti padali sa stolova i polica kada bi bio uznemiren.
Najneobičniji događaj, prema njegovoj priči, dogodio se tijekom službe u Njemačkoj.
Buchanan tvrdi da je radio na programu povezivanja računalnih sustava dvanaest savezničkih država. Nakon višemjesečnog rada došao je trenutak predstavljanja projekta generalima i visokim časnicima. U trenutku kada je pokrenuo program, računalo je prestalo raditi. Tvrdi da ga je sabotirao drugi vojnik koji je želio isti posao.
‘U tom trenutku bio sam bijesan’, prisjetio se.
Prema njegovim riječima, nekoliko trenutaka kasnije pali su računalni sustavi cijelog objekta. Kasnije je navodno procijenjeno da je šteta iznosila oko 50 milijuna dolara jer je spržio veliki broj računala. Još neobičnije, tvrdi da su kasnije saznali kako su istodobno probleme imali i sovjetski sustavi s druge strane željezne zavjese.
Upravo je taj događaj, tvrdi Buchanan, privukao pozornost generala Alberta Stubblebinea, jednog od najpoznatijih zagovornika istraživanja paranormalnih pojava unutar američke vojske.
General ga je ubrzo prebacio u tada već postojeći program daljinskog opažanja.
‘U početku sam mislio da je to šala. Nisam vjerovao da se američka vojska bavi psihičkim sposobnostima’, rekao je.
No tvrdi da je ubrzo otkrio kako program postoji već godinama te da je razvijena čitava metodologija rada.
Prema Buchananu, zadaci nisu bili nimalo bezazleni.
Kaže da su redovito dobivali ciljeve povezane sa stranim vođama, vojnim operacijama i obavještajnim procjenama.
Posebno se prisjetio Saddama Husseina.
‘Saddam nikada nije imao nikakve šanse. Znali smo što planira gotovo svaki dan’, ustvrdio je.
Na pitanje kakav je bio irački vođa odgovorio je da je bio potpuno uvjeren kako ga je Bog odabrao da vlada svijetom.
‘Vjerovao je da svatko tko ga pokušava zaustaviti radi za đavla i zaslužuje biti uklonjen’, rekao je Buchanan.
Jedan od zanimljivijih dijelova razgovora odnosi se na povijest psihičkog ratovanja.
Prema njegovoj verziji događaja, korijeni takvih istraživanja sežu još u nacističku Njemačku. Tvrdi da su Sovjeti nakon Drugog svjetskog rata nastavili razvijati takve programe, a da su Amerikanci odgovorili tek kada su obavještajni izvori počeli upozoravati na sovjetske eksperimente.
U tom kontekstu spominje i poznatog istraživača Inga Swanna, čovjeka kojeg mnogi smatraju ocem modernog remote viewinga.
Buchanan tvrdi da javnost zna tek mali dio onoga što je razvijeno tijekom desetljeća istraživanja.
‘Ono što podučavamo javno možda je deset posto onoga što zapravo znamo’, rekao je.
Najkontroverzniji dio intervjua ipak dolazi kada razgovor prelazi na NLO fenomen.
Buchanan tvrdi da je tijekom rada dobivao zadatke povezane s navodnim izvanzemaljskim bazama. Spominje nekoliko lokacija u Aljasci, Australiji i Arizoni za koje vjeruje da su povezane s neljudskom prisutnošću.
Još više pažnje privukla je njegova tvrdnja da je vidio bića koja naziva ‘insektoidima’.
Na pitanje je li ikada vidio ljude i neljudska bića kako zajedno rade, odgovorio je potvrdno.
‘Jedan od insektoida sjedio je među ljudima i radio na opremi’, tvrdi Buchanan.
Vrhunac cijelog razgovora svakako je dio po kojem je intervju dobio naslov.
Buchanan tvrdi da je jednom prilikom bio u blizini letjelice koju opisuje kao NLO te da je imao priliku proučiti njezin sustav upravljanja.
Prema njegovim riječima, u letjelici se nalazila upravljačka ploča s udubljenjem za ruku. Tvrdi da se postavljanjem prstiju na određeni način upravlja kretanjem letjelice.
‘To mi je pokazao pilot. Pokušao sam i naučio kako se to radi’, rekao je.
Taj ‘pilot’ bio je klasični alien ‘sivi’, a susret se dogodio nakon što je otet zajedno sa skupinom drugih ljudi, navodno zbog proizvodnje antitijela u ljudskim stanicama. U otmicama vanzemaljci usađuju žrtvama ‘bolest’ i nakon što ljudski organizam proizvede antitijela, vraćaju se i uzimaju od njih svoj ‘lijek’. Da je bio otet, shvatio je četvrt stoljeća nakon otmice, ispričao je i detaljno obrazložio kako se to dogodilo.
Prema Buchananovim tvrdnjama, Zemlju ne posjećuje samo jedna izvanzemaljska civilizacija nego više različitih vrsta koje se međusobno razlikuju izgledom, načinom razmišljanja i odnosom prema čovječanstvu.
Tijekom razgovora spominje takozvane ‘insektoide’, bića koja opisuje kao inteligentna stvorenja nalik kukcima. Tvrdi da ih je vidio kako rade zajedno s ljudima na određenim lokacijama koje povezuje s izvanzemaljskom prisutnošću. Osim njih, govori i o drugim vrstama koje navodno djeluju na Zemlji i izvan nje, pri čemu naglašava da nisu sve iste niti imaju iste ciljeve.
Prema njegovom viđenju, dio tih civilizacija pokazuje interes za razvoj čovječanstva i može se smatrati uglavnom prijateljski nastrojenima. Njihov je cilj, tvrdi Buchanan, promatrati razvoj ljudske vrste i pomoći da civilizacija izbjegne samouništenje. S druge strane, navodi da postoje i skupine čiji interesi nisu nužno usklađeni s interesima čovječanstva te da odnosi među različitim izvanzemaljskim vrstama nisu ništa jednostavniji od odnosa među državama na Zemlji.
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na tehnološki razvoj. Buchanan tvrdi da je čovječanstvo svoj civilizacijski napredak izgradilo na kontroli vatre. Od prvog ognjišta do parnog stroja, motora s unutarnjim izgaranjem, elektrana i raketnih pogona, gotovo cijela ljudska tehnološka povijest temelji se na različitim oblicima kontroliranog izgaranja i toplinske energije.
Prema njegovim riječima, neke izvanzemaljske civilizacije krenule su potpuno drukčijim putem.
Umjesto vatre, njihov tehnološki razvoj navodno se temelji na razumijevanju i kontroli magnetizma. Buchanan tvrdi da su tijekom tisuća ili milijuna godina razvili znanja o magnetskim poljima, gravitaciji i energijama koje ljudska znanost tek počinje istraživati. Upravo zato, smatra on, njihove letjelice i tehnologije djeluju gotovo magično promatraču naviknutom na motore, gorivo i aerodinamiku.
Vanzemaljskim civilizacijama koje su krenule drugim smjerom i fokusirale se na magnetizam, elektromagnetska polja i manipulaciju gravitacijom, naši su motori, turbine, eksplozije i rakete jednako egzotični kao što su nama njihovi NLO-i. Zanimljivo je da on to ne opisuje kao odnos ‘primitivni ljudi – napredni vanzemaljci’, nego kao dvije različite tehnološke grane razvoja.
Buchanan ne govori da nas neki vanzemaljci vole, a neki mrze u klasičnom smislu. On ih dijeli u četiri skupine prema dvije kategorije: jesu li prijateljski ili neprijateljski nastrojeni te imaju li psihičke sposobnosti veće ili manje od ljudskih.
Prema njegovim riječima, civilizacije koje imaju približno jednake ili slabije psihičke sposobnosti od ljudi, a pritom su prijateljski nastrojene, dolaze na Zemlju prvenstveno radi trgovine i razmjene. S druge strane, one koje su slabije ili jednake ljudima, ali neprijateljski raspoložene, uglavnom nas izbjegavaju.
Ključ cijele njegove teorije nalazi se u skupinama koje su psihički naprednije od čovjeka.
Buchanan tvrdi da postoje bića čije su mentalne sposobnosti daleko razvijenije od ljudskih, ali koja imaju jedno veliko ograničenje – domet. Kao primjer navodi slučaj navodne otmice trojice kampista koji su se ukočili čim se letjelica približila iznad njih. Iz toga zaključuje da su ta bića vrlo moćna kada su blizu čovjeku, ali da njihove sposobnosti ne djeluju na velikim udaljenostima.
Nasuprot tome, Buchanan vjeruje da ljudi posjeduju nešto što mnoge druge civilizacije nemaju.
‘Ako razvijemo svoje psihičke sposobnosti, postat ćemo sila u svemiru jer možemo vidjeti daleko u budućnost i bilo gdje u svemiru. Očito oni to ne mogu’, tvrdi tijekom razgovora.
Upravo iz toga izvodi svoju teoriju zašto dio izvanzemaljskih skupina podržava ljudski izlazak u svemir, a dio mu se navodno protivi.
Prema njegovu tumačenju, prijateljski nastrojene civilizacije žele da čovječanstvo razvije svoje latentne psihičke sposobnosti i postane aktivan sudionik šire svemirske zajednice. One u ljudima vide potencijal koji bi jednog dana mogao imati važnu ulogu na galaktičkoj razini.
S druge strane, psihički moćnije skupine koje smatra neprijateljskima navodno ne žele da čovječanstvo napusti Zemlju.
‘Ne žele nas izvan ovog planeta’, kaže Buchanan. Po njegovu mišljenju, razlog nije tehnologija, oružje ili resursi, nego upravo ljudski potencijal za dalekosežno opažanje prostora i vremena. Smatra da bi razvijeni ljudi mogli postati konkurencija civilizacijama koje danas imaju veće psihičke sposobnosti, ali nemaju mogućnost djelovanja na velikim udaljenostima.
Drugim riječima, u Buchananovoj viziji svemira ljudi nisu zanimljivi zbog svoje tehnologije nego zbog mogućnosti da jednog dana postanu vrsta koja može mentalno opažati događaje kroz prostor i vrijeme na način koji mnoge druge civilizacije navodno ne mogu. Upravo zato, tvrdi on, postoje oni koji žele da čovječanstvo postane svemirska civilizacija i oni koji bi najradije vidjeli da zauvijek ostanemo ograničeni na Zemlju.
Ovaj dio je ujedno jedan od najvažnijih dijelova cijelog intervjua jer objašnjava nesvakidašnju logiku cijele NLO priče. Nije poanta u NLO-ima nego u ideji da je najveći resurs čovječanstva nešto što još nije razvijeno – navodna sposobnost opažanja prostora i vremena na ogromnim udaljenostima. Prema Buchananu, upravo oko toga se vrti cijela igra.
Govoreći o mogućnostima ljudi uključenih u programe daljinskog opažanja, Buchanan iznosi još radikalnije tvrdnje. Navodi da ljudski um može djelovati na fizičke sustave, utjecati na ljude, pa čak i na vremenske prilike.
‘U stanju smo promijeniti vrijeme bilo gdje u svijetu’, rekao je tijekom razgovora.
Tvrdi i da je upravo zbog takvih mogućnosti američka vlada bila oprezna prema vlastitim operativcima.
‘Naša vlada se bojala nas. Ako remote viewing funkcionira, više nema tajni’, rekao je.
U nastavku razgovora Buchanan govori i o Rendlesham Forest incidentu, vlastitom iskustvu navodne otmice, istraživanju Marsa pomoću daljinskog opažanja, neobičnim bićima koja je navodno opažao na Crvenom planetu, religijskim temama, Isusu, Bogu i predviđanjima budućnosti do 2050. godine.
Za skeptike, većina iznesenih tvrdnji ostat će bez potrebnih dokaza. Za pobornike NLO fenomena i istraživače rubnih područja ljudske svijesti, Buchanan ostaje jedan od najintrigantnijih svjedoka koji tvrdi da je godinama djelovao unutar američkog vojnog sustava.
Bilo da mu vjerujete ili ne, malo je intervjua u kojima jedna osoba tijekom tri sata razgovora uspije spojiti Hladni rat, CIA-u, psihičke špijune, Saddama Husseina, Mars, izvanzemaljske baze i upravljanje NLO-om. I prokleto je dosljedan i zanimljiv. A njegove priče nisu puno luđe od realnosti o kojoj čitamo svakodnevno u medijima.
