Svaki klik, pretraga, lokacija i kupnja stvaraju vrijednost. Dok umjetna inteligencija mijenja internet, raste i pitanje tko zapravo posjeduje informacije koje svakodnevno ostavljamo iza sebe.
1
Svaki klik, pretraga, lokacija i kupnja stvaraju vrijednost. Dok umjetna inteligencija mijenja internet, raste i pitanje tko zapravo posjeduje informacije koje svakodnevno ostavljamo iza sebe.
Internet je desetljećima predstavljan kao prostor slobodnog pristupa informacijama, komunikacije i zabave gdje su tražilice, društvene mreže, karte, e-mail servisi, videosadržaji i bezbrojne aplikacije dostupni milijardama ljudi bez izravne naplate. No posljednjih godina sve se češće postavlja pitanje koliko je taj digitalni svijet zaista besplatan?
Odgovor je istovremeno jednostavan i složen. Većina korisnika ne plaća novcem, ali svakodnevno ostavlja ogromnu količinu podataka koji imaju značajnu ekonomsku vrijednost.
Svaka pretraga interneta, svaki pregledani video, svaka online kupnja, svaki lajk, dijeljenje sadržaja ili lokacija koju mobilni telefon zabilježi ostavljaju digitalni trag. Pojedinačno, takvi podaci možda ne znače mnogo. Međutim, kada se spoje podaci milijuna ili milijardi korisnika, nastaju baze podataka koje pokreću jednu od najvećih industrija modernog doba.
Mnogi ljudi vjeruju da tehnološke kompanije jednostavno prodaju njihove osobne podatke. U stvarnosti je model najčešće nešto drukčiji. Velike digitalne platforme uglavnom ne prodaju izravno ime, adresu ili broj telefona korisnika. Umjesto toga prodaju mogućnost da određena poruka, oglas ili sadržaj bude prikazan točno određenoj skupini ljudi.
Oglašivača, primjerice, ne zanima nužno identitet pojedinca. Zanima ga mogućnost da reklamu prikaže osobi određenih godina, interesa, lokacije ili navika. Upravo zato se često kaže da korisnici nisu kupci digitalnih platformi nego proizvod koji se nudi oglašivačkom tržištu.
Paralelno s velikim tehnološkim tvrtkama postoji i manje vidljiv svijet tvrtki koje se bave prikupljanjem, povezivanjem i preprodajom podataka. Takve tvrtke, poznate kao data brokeri, godinama prikupljaju informacije iz javno dostupnih izvora, komercijalnih baza podataka, marketinških kampanja, programa vjernosti i brojnih drugih izvora.
Rezultat su detaljni profili korisnika koji mogu sadržavati informacije o interesima, navikama kupnje, procijenjenim prihodima, lokacijama ili drugim karakteristikama koje se zatim koriste za marketinške i poslovne svrhe.
Upravo iz takvih sustava često proizlaze neželjeni marketinški pozivi, agresivne prodajne kampanje i razne vrste digitalnog oglašavanja koje korisnike ponekad prate na svakom koraku interneta.
Europa se posljednjih godina pokušava suprotstaviti dijelu takvih praksi kroz strože propise o zaštiti privatnosti. Opća uredba o zaštiti podataka, poznatija kao GDPR, građanima Europske unije daje znatno veća prava nad osobnim podacima nego što ih imaju mnogi korisnici u drugim dijelovima svijeta. Građani imaju pravo zatražiti informacije o tome koje podatke određena organizacija posjeduje, kao i pravo na njihovo ispravljanje ili brisanje u određenim okolnostima.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da potpuni nestanak s interneta danas gotovo nije moguć. Jednom objavljene informacije često ostaju pohranjene u arhivama, sigurnosnim kopijama, registrima ili drugim sustavima. Zato se sve više govori o smanjivanju digitalnog otiska, a manje o potpunom brisanju podataka.
Dolazak umjetne inteligencije dodatno je promijenio cijelu raspravu.
Dok su podaci nekada prvenstveno služili za prikazivanje oglasa, danas imaju novu vrijednost. Sustavi umjetne inteligencije treniraju se na golemim količinama informacija kako bi naučili prepoznavati obrasce, razumjeti jezik, stvarati sadržaj i donositi zaključke.
Zbog toga više nije važno samo što korisnik kupuje ili koje stranice posjećuje. Vrijednost dobivaju i obrasci ponašanja, način komunikacije, interesi, navike i druge informacije koje zajedno stvaraju svojevrsni digitalni odraz stvarne osobe.
Mnogi stručnjaci smatraju da će upravo pitanje vlasništva nad podacima postati jedno od ključnih političkih, gospodarskih i društvenih pitanja u desetljećima koja dolaze. Tko ima pravo koristiti informacije koje svakodnevno stvaramo? Tko na njima ostvaruje ekonomsku korist? Trebaju li korisnici imati veću kontrolu ili čak pravo na dio vrijednosti koju njihovi podaci stvaraju?
Odgovori na ta pitanja još ne postoje.
Ono što je sigurno jest da internet više nije samo mreža informacija. Postao je golemi sustav prikupljanja i obrade podataka u kojem svaki korisnik svakodnevno ostavlja tragove svog digitalnog života.
Možda najveća promjena našeg vremena nije činjenica da nas tehnologija promatra više nego ikada prije, nego to što tek sada počinjemo shvaćati koliko su informacije koje ostavljamo iza sebe postale vrijedne.
