1. svibnja ostaje ono što je oduvijek bio: podsjetnik da rad nije samo ekonomska kategorija, nego temelj društva. U eri umjetne inteligencije ta se činjenica ne mijenja, ali način na koji rad izgleda – mijenja se brže nego ikada.
1
1. svibnja ostaje ono što je oduvijek bio: podsjetnik da rad nije samo ekonomska kategorija, nego temelj društva. U eri umjetne inteligencije ta se činjenica ne mijenja, ali način na koji rad izgleda – mijenja se brže nego ikada.
Danas, 1. svibnja, obilježava se Međunarodni praznik rada, dan koji je nastao kao simbol borbe za radnička prava i dostojanstvo rada. U trenutku kada umjetna inteligencija ubrzano ulazi u gotovo sve sektore, pitanje rada ponovno je u središtu javnosti, ali ovaj put kroz drugačiju prizmu: hoće li tehnologija zamijeniti ljude i kakva budućnost rada zapravo dolazi.
Praznik rada vuče korijene iz Haymarket Affair, prosvjeda radnika u Chicago 1886. godine, kada su radnici tražili osmosatno radno vrijeme. Više od stoljeća kasnije, ključna borba više nije samo za radno vrijeme i uvjete rada, nego i za samu prirodu rada u svijetu gdje strojevi mogu obavljati sve veći broj zadataka.
Razvoj umjetne inteligencije ubrzan je posljednjih godina zahvaljujući napretku u području machine learning i dostupnosti velikih količina podataka. Sustavi poput generativne umjetne inteligencije već danas mogu pisati tekstove, analizirati podatke, stvarati vizuale i automatizirati dijelove poslova koji su donedavno smatrani isključivo ljudskima.
Prema analizama organizacija poput International Labour Organization, umjetna inteligencija neće jednostavno “ukinuti” radna mjesta, nego će ih transformirati. Najveći utjecaj očekuje se u administrativnim poslovima, medijima, programiranju i korisničkoj podršci, gdje se dio zadataka može automatizirati. Istodobno, otvaraju se nova radna mjesta u razvoju, upravljanju i nadzoru AI sustava.
Strahovi ipak nisu bez temelja. Povijesno gledano, svaka tehnološka revolucija – od industrijske do digitalne – donosila je razdoblja nesigurnosti i gubitka radnih mjesta prije nego što bi se tržište stabiliziralo. Razlika danas je brzina promjena. Umjetna inteligencija ne razvija se desetljećima, nego mjesecima, što otežava prilagodbu radne snage.
‘Ne radi se o tome da će umjetna inteligencija zamijeniti ljude, nego da će ljudi koji koriste umjetnu inteligenciju zamijeniti one koji je ne koriste’, česta je teza u industriji, koju ističu brojni stručnjaci i tehnološki analitičari.
U praksi, to znači da se fokus rada pomiče. Rutinski, ponavljajući poslovi sve se više automatiziraju, dok raste vrijednost kreativnosti, kritičkog razmišljanja i sposobnosti upravljanja kompleksnim sustavima. U mnogim zanimanjima umjetna inteligencija postaje alat, a ne zamjena.
S druge strane, otvaraju se i šira društvena pitanja. Kako raspodijeliti dobit od automatizacije? Hoće li produktivnost koju donosi AI dovesti do kraćeg radnog vremena ili većih nejednakosti? Trebaju li države uvoditi nove modele poput univerzalnog temeljnog dohotka?
Ove rasprave već se vode u institucijama poput Europske komisije, koja paralelno razvija regulatorni okvir za umjetnu inteligenciju i analizira njezin utjecaj na tržište rada.
Iz perspektive same tehnologije, umjetna inteligencija nema interese, prava ni potrebu za radom. Ona ne “uzima” poslove, nego izvršava zadatke za koje je programirana. Način na koji će se koristiti ovisi isključivo o ljudima – državama, kompanijama i društvu u cjelini.
Praznik rada zato ove godine dobiva novo značenje. Umjesto borbe protiv strojeva, ključno pitanje postaje kako ih koristiti u korist društva. Hoće li umjetna inteligencija povećati kvalitetu života i smanjiti potrebu za teškim radom ili produbiti postojeće razlike, ovisit će o odlukama koje se donose danas.
Na kraju, 1. svibnja ostaje ono što je oduvijek bio: podsjetnik da rad nije samo ekonomska kategorija, nego temelj društva. U eri umjetne inteligencije ta se činjenica ne mijenja, ali način na koji rad izgleda – mijenja se brže nego ikada.
