Distopijski, alatima umjetne inteligencije ilustrirani prikaz povijesne priče o šibenskim vješticama iz ljeta 1443. godine.
1
Distopijski, alatima umjetne inteligencije ilustrirani prikaz povijesne priče o šibenskim vješticama iz ljeta 1443. godine.
Istini za volju, ništa se u našoj priči nije dogodilo baš onako kako je na toj naslovnoj slici ilustrirano, jer niti su one izgledale tako, niti se sve to događalo na šibenskom trgu koji se danas po republici zove, niti su ostali protagonisti bili kao što je uz pomoć umjetne inteligencije prikazano. DJ sigurno nije nastupao u to vrijeme, niti se u modne svrhe upotrebljavao latex. Jedino što je bilo jest da su bile vještice, mada ni one zapravo nisu bile vještice jer inkvizicija se, budimo realni, vješticama nije ni bavila vješticama nego su se vještice bavile inkvizicijom.
Komplicirano je sve to, baš onoliko koliko je kompliciran svijet oko nas pa je logično da nam i povijest mora biti takva. A ova naša, današnja, vezana za ovu temu i ovu distopiju na ‘coveru’, spada u davnu 1443. godinu kada su u Šibeniku dvije žene, stanovita Mrna i njezina kći Dobra, uhapšene pod optužbom da su vještice.
‘Spomenuta Mrna, potaknuta đavolskim duhom, uz privolu i suglasnost rečene Dobre, svoje kćeri, nekim čarobnjačkim bajanjem, vradžbinama i čarolijama što ih je dala gospodinu Draganiću da ih pojede toliko je kod njega rasplamsala ljubav da za ljubav te Dobre ništa drugo nije radije činio nego ono što je Dobri bilo milo i ugodno’, stoji u optužnici sačuvanoj u gradskom biskupskom arhivu pod nazivom ‘Parnica protiv Mrne, udovice pokojnoga Ratka, i Dobre, njezine kćeri’.
Dobra je bila udana za nekog Jurka iz Vrkića, vjerojatno sela s područja Ervenika, a ne onih Vrkića na području Omiša ili zadarske Privlake. Jurko je imao ljubavnicu u Trogiru koji nije bio pola sata udaljen od Šibenika kao danas već je trebalo jahati do njega svaki put kad bi mu se prijebalo, kad bi se zaželio vanbračnog seksa. U srednjovjekovnom Šibeniku je pitanje muške potencije bila jako bitna stvar, do te mjere da i danas sugrađani ne pitaju ‘kako si?’ nego ‘kako je?’, a odgovara se – ‘može stati’. Jer dok ‘on’ stoji, sigurno je i sve ostalo dobro.
Penis bonus, pax in domus, reklo bi se, s naglaskom na ‘domus’, a ne Tragurium.
U to vrijeme, Jurkova žena Dobra radila je kod nekog plemića iz bogate kuće Dragana Draganića i jedno vrijeme tamo stanovala. Vrag je htio da se Dragan u nju zaljubio što je ubrzo postalo javna stvar, glavna tema ogovaranja i tračanja po šibenskim plemićkim kućama tog proljeća i ljeta godine gospodnje 1443.
Sigurno je vještica kao što joj je i mater, Mrna, govorilo se. Ta sluškinja mora da je sklopila kakav deal sa Sotonom kad Draganić ovako slini za njom, vjerojatno su olajavale babe kojima je Dobrina mater već bila ‘na tapetu’, kao sto posto vještica, koja je u savezu s nečastivim. Vražji nauk, napomenimo, bio je dio narativa tog vremena, dio službene politike koju je promovirala partija na vlasti, Katolička crkva. A po nauk se išlo najmanje jednom tjedno, na nedjeljnu misu.
Kako babe nisu prestajale ogovarati, vrag je odnio šalu pa je šibenski biskup Juraj Šižgorić podigao protiv vještice Mrne optužnicu i pozvao u pomoć inkvizitora za Dalmaciju, Hrvatsku, Rašku, Bugarsku i ostale zemlje, franjevca Ivana Trogirskog. U cijelu tu sotonsku stvar uključio je i gradskog kneza i kapetana Fantina de Cha de Pesare koji je obećao da će svjetovne gradske vlasti surađivati u lovu na vještice. Drugoga dana kolovoza 1443. godine inkvizitor Ivan naredio je tako hapšenje Mrne kako bi je pritvorili u zatvoru šibenske općine i ispitali.
‘Nečasnio sude, nisam kriva’, mogla je reći jadna žena praznovjernim muškim glavonjama. ‘Poput uspaljenih bumbara oprašujete sve što po općini šibenskoj hoda na dvije noge i to je OK jer vam je dobro, jer vam ‘može stati’, a kad Dragan poželi moju Dobru malo stisnuti uz ledeni zid odmah Vraga zovete, odmah vam je vještica, pizduni jedni dvolični, kukavice, pucajte u prsa’.
Ne znamo što im je točno rekla, osim da je zanijekala optužbe pa su je podvrgnuli torturi. Postupak iznošenja dokaza provodio se u ta doba, u vještičjim sudskim predmetima, mučenjem rastezanjem tijela na nekoj od srednjovjekovnih sprava koje su se proizvodile isključivo za tu svrhu i kakve je morao imati svaki ozbiljniji grad, čija je vlast držala do sebe. Te srednjovjekovne sprave bile su toliko okrutne da je samo Vrag mogao ih izmisliti.
Nesretnu ženu položili bi ,svjetovni i vjerski uglednici, na drveni okvir s valjcima na oba kraja. Ruke i noge vezali bi joj konopom za valjke koje bi pomoću poluga okretali i po potrebi povećavali napetost da žrtva više pati. Nezamisliva je bol koju su tako nanosili ‘vješticama’. Redovito bi ženama iščašili zglobove po ramenima i kukovima, izazvali pucanje mišića i ligamenata, a u posebno okrutnim mučenjima pokidali im ruke ili noge toliko da bi se udovi odvojili od tijela.
Sve s ciljem da od njih iznude priznanje krivnje, a jadne žene priznale bi i neupitnu svetost Benjamin Netanyahua, samo da ih skinu s tih vražjih ljestava, konjića, bilo kakve od tih sprava za mučenje koje su tijekom srednjega vijeka dolazile u raznim varijacijama i neovisno o modelima imale isti užasni učinak i svrhu sotonskog djelovanja.
Dobra je, očekivano, sve priznala. Kako svoje tobožnje grijehe, tako i grijehe svoje kćeri, napaljenice bezbožne. Podvrgnuta neopisivim bolima Mrna im je ‘priznala’ da je otkrila Dobri kako će čarolijama navesti plemića da se zaljubi u nju preko ušiju i kako će vratiti i zadržati svog supruga Jurka, ogadivši mu onu kurvu iz Trogira koja mu je otela srce.
‘Rekla sam joj da mu uzme vlasi kose i komadiće noktiju pa ih po kući pali i dimi prostorije u kojima muž joj obitava, kao što se tamjanom kadi. Nagovorila sam Dobru da ljubavniku Draganu spremi jelo od psećeg, mačjeg i mišjeg mozga i natjera ga da to pojede’, ‘priznavala’ je žena sve što su inkvizitori htjeli čuti. Rekla je, među ostalim, da su koristile i neku čaroliju s tri posude slane vode i da su ga na zaljubljivanje navele magijskim činom stavljanja kose i noktiju pod njegov jastuk dok spava.
Sutradan je privedena i Dobra čije suđenje je počelo 5. kolovoza torturom na spravi za mučenje. Jasno, i ona je priznala da je vještica. Neki ‘dokazi’ koje je tijekom ‘priznanja’ iznosila razlikovali su se od dokaza koje je inkvizitorima iznijela njezina majka pa je tako rekla i da je prema majčinim uputama stavila ispred Draganićeve kuće i pod njegovu postelju kosti nekog mrtvaca i dala mu da pije neki sok od kojeg se još više u nju zaljubio.
Par dana kasnije opet su mučili Mrnu koja je sve iznova priznala i dodatno učvrstila optužnicu novim dokazima. Protiv sebe, ali i protiv nekoliko novih osumnjičenika koje je očito trebalo inkriminirati po sudu svete inkvizicije koja se, kroz vještičje postupke, tako rješavala opozicije i svih koji su im smetali. U konkretnom slučaju izjavila je da su joj tijekom prve magijske čini nad Jurkom pomogle njegova rođakinja Radoslava te njegova dadilja. Otkrila im je i neke svoje ‘starije slučaje’, da je čarolije izvodila i protiv Ivana Picenina, sina Antonija iz Piacenze, te zapovjednika šibenske tvrđave Stjepana Cikinjića.
Srednjovjekovni pisari su u trajni zapis, pohranjen do danas u arhivu kroz sudske spise, zapisali neke od uroka šibenske vještice.
‘Kao što smrde ove stvari koje se spaljuju, tako neka smrdi Jurkova priležnica koju je otpustio da mu postane odvratna’, urok je korišten da Jurku splasne muškost i naklonost prema trogirskoj ljubavnici, a urok za čaranje Dragana ‘Kao što se taj mozak prži u ovoj tavi, tako se pržilo srce Dragana u ljubavi Dobre, moje kćeri, u ime đavla pušući nad spomenutim mozgom tri puta’, ostalo je zapisano na latinskom jeziku.
Zapisnik inkvizicije 8. kolovoza 1443. javno je pročitan na hrvatskom jeziku u dvorani šibenske palače. Na njegovu su čitanju bili prisutni i drugi svećenici i šibenski plemići kao svjedoci. Mrna je još dodatno mučena, no više ništa nije dodala svojem iskazu. Dva dana poslije obje su dovedene i pročitana im je optužnica. Ponuđeno im je da se brane, što su odbile zbog prijetnje daljnje torture. Potvrdile su sve navode optužbe, prenosimo iz teksta dr. sc Deniver Vukelić o šibenskim vješticama.
Biskup Šižgorić ( to btw. nije ‘onaj’ Juraj Šižgorić) predložio je da se kao kazna Mrni na glavu treba staviti papirnata kruna s nacrtanim demonima. Da ju treba posjesti na magarca obrnuto postavljenu tako da rukama drži njegov rep. Kazna dalje nalaže da tako posramljena jaše kroz grad u pratnji gradskih službenika te da je vrijeđaju da je vještica.
Također je predložio da joj šibenski krvnik treba užigosati tri pečata užarenim željezom. Dva na lice te jedan na čelo, pečati simboliziraju Sveto Trojstvo i Božje zakone Rimske Crkve koje je ona prekršila. Dobri je dosuđeno ići ulicom i voditi magarca na kojem sjedi Mrna. Tako je i ona trebala biti izvrgnuta porugama i, u konačnici, protjerana iz grada na pet godina.
No, nakon daljnjih devet dana provedenih u zatvoru, 19. kolovoza 1443. otkriveno je da su Mrna i Dobra prethodne noći pobjegle i da ih više nema u zatvoru. Tako da presuda nikad nije provedena.
Ilustracije: U ovom članku korištene su ilustracije napravljene kombiniranim alatima umjetne inteligencije Nano Banana 2, DALL – E, Z – Image Turbo itd. U fotogaleriji možete vidjeti uspjele i neke manje uspjele radove na tu temu.
