Ono što Newpress čini zanimljivim nije sama tehnologija, nego pokušaj redefiniranja odnosa između autora i publike. Umjesto vertikalnog modela u kojem novinar proizvodi, a publika pasivno konzumira, predlaže se horizontalniji pristup u kojem zajednica može doprinijeti informacijama, kontekstu i provjeri podataka.
Platforma Newpress, koju su pokrenuli američki novinar Johnny Harris i nekoliko etabliranih autora, posljednjih dana izaziva pažnju u međunarodnoj medijskoj zajednici zbog svog ‘algorithm-free’ koncepta i kreiranja prostora u kojem publika može sudjelovati u procesu nastanka novinarskih priča, a ne samo konzumirati gotov sadržaj.
Newpress je nastao iz teze da je internet obećao demokratizaciju informacija, ali je u međuvremenu postao prostor snažno oblikovan algoritmima i koncentracijom vlasništva. Harris u promotivnom videu govori o povijesnoj borbi za kontrolu nad informacijama, od monarhija i Crkve, preko televizijskih korporacija, do današnjih tehnoloških platformi.
Smatra da je vrijeme za novi pokušaj vraćanja moći javnosti.
Platforma je podijeljena na dva dijela. Prvi čine autorski kanali novinara koji već imaju izgrađenu publiku i prepoznatljiv stil. Drugi je community prostor na newpress.com, zamišljen kao digitalni newsroom u kojem članovi mogu postavljati pitanja, nuditi perspektive, dijeliti znanja i sudjelovati u istraživanju tema koje su u fazi razvoja.
Sudjelovanje je besplatno, bez klasičnog paywalla, dok se financijska održivost temelji na dobrovoljnom godišnjem članstvu. Plaćeni članovi dobivaju dodatni uvid u proces rada i ekskluzivne sadržaje, no prema najavama, njihov status ne bi trebao donositi veću težinu u raspravama.
Ono što Newpress čini zanimljivim nije sama tehnologija, nego pokušaj redefiniranja odnosa između autora i publike. Umjesto vertikalnog modela u kojem novinar proizvodi, a publika pasivno konzumira, predlaže se horizontalniji pristup u kojem zajednica može doprinijeti informacijama, kontekstu i provjeri podataka. Harris navodi primjere ranih eksperimenata u kojima su članovi pomogli u analizi povijesnih karata i prikupljanju dodatnih informacija za istraživačke projekte.
Takav model otvara važna pitanja. Može li kolektivna inteligencija poboljšati točnost i dubinu novinarskog rada? Može li transparentnost procesa povećati povjerenje u medije u vremenu polarizacije i dezinformacija? I koliko je moguće izbjeći centralizaciju moći ako platforma i dalje ostaje u vlasništvu male skupine autora?
Newpress se pozicionira kao alternativa algoritamskoj ekonomiji pažnje, nudeći prostor bez personaliziranog feeda i bez natjecanja za klikove. No i dalje ostaje činjenica da uredničke odluke donosi ograničen broj ljudi, što znači da potpuna decentralizacija nije ostvarena. Projekt je stoga prije evolucija postojećeg modela nego radikalna revolucija.
U kontekstu globalne rasprave o slobodi medija zanimljiv je njihov pokušaj vraćanja fokusa na proces, transparentnost i zajedničko istraživanje, umjesto isključivo na gotov proizvod. Hoće li takav model dugoročno izdržati financijske, političke i organizacijske pritiske, tek će se vidjeti.
Za sada, riječ je o eksperimentu koji vrijedi pratiti, i to ne kao obećanje spasa medija, nego kao pokušaj da se unutar postojećeg digitalnog sustava pronađe održiviji i otvoreniji način rada.
Malom nezavisnom mediju poput Šigurece, koji iz lokalne perspektive prati šire društvene teme, bit će zanimljivo iznutra pratiti razvoj tog modela i zato smo se danas uključili u Newpress platformu.
