Studija predstavlja važan korak u pokušaju da se uklone suvišni slojevi subjektivnog iskustva i dođe do same neurobiološke srži svijesti, pitanja koje i dalje ostaje jedno od najvećih izazova suvremene znanosti.
1
Studija predstavlja važan korak u pokušaju da se uklone suvišni slojevi subjektivnog iskustva i dođe do same neurobiološke srži svijesti, pitanja koje i dalje ostaje jedno od najvećih izazova suvremene znanosti.
Istraživači sa Sveučilišta u Londonu (UCL) prvi su put proučili kako 5-MeO-DMT, psihoaktivna tvar koja se smatra najpotentnijim poznatim psihodelikom (psihedelikom), djeluje na ljudski mozak. Rezultati studije, objavljeni sredinom siječnja u znanstvenom časopisu Cell Reports, pokazuju da se tijekom iskustva mogu potpuno raspasti temeljni pojmovi poput vremena, prostora i osjećaja sebe, dok svijest pritom ostaje očuvana.
Za razliku od drugih psihedelika poput LSD-a ili psilocibina, koji često ‘grade’ složene svjetove iskustva kroz vizualne halucinacije i geometrijske obrasce, 5-MeO-DMT djeluje suprotno. Umjesto stvaranja dodatnog sadržaja, on uklanja gotovo sve osjetilne i mentalne strukture. Sudionici iskustvo često opisuju kao stanje ‘praznine’, ‘nedualnosti’ ili ‘čiste svjesnosti’, u kojem nestaju identitet, vrijeme i prostor, ali svijest ostaje aktivna.
Iako se 5-MeO-DMT već koristi u kliničkim ispitivanjima za liječenje depresije, bipolarnog poremećaja i poremećaja vezanih uz konzumaciju alkohola, njegovi učinci na ljudski mozak do sada su bili gotovo neistraženi. U ovoj studiji znanstvenici su mjerili električnu aktivnost mozga kod 29 sudionika koji su inhalirali visoku dozu sintetiziranog 5-MeO-DMT-a, koristeći elektroencefalografiju (EEG).
Nakon inhalacije zabilježen je snažan porast sporih moždanih valova. U uobičajenim stanjima ti valovi putuju organizirano naprijed-natrag preko moždane kore i omogućuju komunikaciju između različitih regija mozga. Pod utjecajem 5-MeO-DMT-a oni se fragmentiraju u kratkotrajne, kaotične valove koji se šire neuobičajenim smjerovima.
Spori moždani valovi inače su povezani sa stanjima smanjene svijesti poput dubokog sna, anestezije ili kome. Međutim, u ovom slučaju sudionici su ostali budni i svjesni intenzivnog subjektivnog iskustva. Istraživači su također uočili da se mozak tijekom tog stanja pomiče prema izrazito jednostavnom i stabilnom obrascu funkcioniranja. Umjesto stalnog prelaska između različitih stanja, moždana aktivnost se ‘smirila’ u niskodimenzionalni obrazac, što otežava stvaranje složenih mentalnih kategorija.
Takva stabilnost mogla bi objasniti zašto sudionici opisuju osjećaj da se sve poznato ‘raspada’, jer mozak u tom stanju više nije sposoban reprezentirati kompleksne strukture koje inače čine naš doživljaj svijeta.
Prvi autor studije George Blackburne s UCL-ovog Odjela za psihologiju i jezične znanosti ističe da ovi rezultati dovode u pitanje dugogodišnje pretpostavke prema kojima spori moždani ritmovi nužno označavaju gubitak svijesti. Prema njegovim riječima, ključno je kako se ti procesi odvijaju u prostoru i vremenu unutar cijelog mozga. 5-MeO-DMT, kaže, radikalno reorganizira moždanu aktivnost i stvara jedinstveno stanje ‘dekonstruirane svijesti’, u kojem mozak više ne može oblikovati uobičajene razlike koje strukturiraju svakodnevno iskustvo, ali i dalje proizvodi osnovni osjećaj da nešto doživljavamo.
Komentirajući značaj istraživanja, računalni neuroznanstvenik Christof Koch s Allen Institutea navodi da rezultati otvaraju nove smjerove istraživanja. Prema njegovu mišljenju, prikupljeni EEG podaci mogli bi se u budućnosti koristiti za prepoznavanje biomarkera takozvanih ‘mističnih’ ili ‘vršnih’ iskustava, ali i za bolje razumijevanje mehanizama gubitka svijesti, piše na webu londonskog sveučilišta.
Studija predstavlja važan korak u pokušaju da se uklone suvišni slojevi subjektivnog iskustva i dođe do same neurobiološke srži svijesti, pitanja koje i dalje ostaje jedno od najvećih izazova suvremene znanosti.
