Dejtanje, izlasci s upoznavanjem ili 'old fashion' rečeno ljubovanje, mladima su danas naporna aktivnost. S jedne strane nalaze se osobe koje izbjegavaju obvezu, a s druge oni koji žele što prije ući u ozbiljnu vezu, pa cijeli proces često postaje iscrpljujuć. Strah i nesigurnosti oblikuju te krajnosti, a kao oblik samozaštite sve se češće naglašava …
Dejtanje, izlasci s upoznavanjem ili ‘old fashion’ rečeno ljubovanje, mladima su danas naporna aktivnost. S jedne strane nalaze se osobe koje izbjegavaju obvezu, a s druge oni koji žele što prije ući u ozbiljnu vezu, pa cijeli proces često postaje iscrpljujuć. Strah i nesigurnosti oblikuju te krajnosti, a kao oblik samozaštite sve se češće naglašava važnost postavljanja granica.
U tom kontekstu pojavio se trend sporog dejtanja.
Kako za VICE objašnjava Candis Williams, life coach i osnivačica platforme The Slow Year, sporo dejtanje ne odnosi se na duljinu procesa već na prisutnost u njemu. To znači da se ne forsira povezanost niti traži potpuna sigurnost na samom početku, već se dopušta da odnosi prirodno rastu i razvijaju se.
Williams ističe da sporo dejtanje nije odricanje od spojeva ili intimnosti kroz duže razdoblje, niti nametanje strogih pravila. Poanta je u tome da se iskustvo prihvati onakvim kakvo jest – i kad ne vodi do ozbiljne veze ili drugog spoja, čak i ako je neugodno ili kratkotrajno. Ako se iz toga dobije uvid i iskustvo, već je vrijedno.
Slično je tijekom pandemije naglašavala i Jemma Ahmed iz aplikacije Bumble, napominjući da su ljudi tada počeli više vremena provoditi sami sa sobom i bolje upoznavati vlastite potrebe. Upravo zato sve je više onih koji biraju sporije graditi odnose i provjeriti koliko su oni usklađeni s njihovim željama i vrijednostima.
Na svojoj stranici Williams navodi pet glavnih načela sporog dejtanja. Prvo je sidrenje umjesto vezivanja, što znači ostati ukorijenjen u vlastitom miru umjesto da identitet proizlazi iz veze. Zatim radoznalost umjesto osvajanja – spojevi su prilika da upoznamo tuđu strast i interese, a ne da odmah planiramo zajedničku budućnost. Treće je prisutnost umjesto trajnosti, odnosno naglasak na sadašnjem trenutku, dok četvrto načelo, sloboda umjesto prisile, podrazumijeva dopuštanje drugoj osobi da bude ono što jest. Peto i posljednje je poštovanje umjesto zamjeranja, jer zdrav odnos uključuje prihvaćanje i spremnost da se stvari puste kada ne funkcioniraju.
Williams priznaje da ljudske nesigurnosti i želje često otežavaju ovakav pristup, ali podsjeća da se vraćanjem na ova načela pritisak smanjuje, a iskustvo postaje opuštenije. Prema Ahmed, upravo takvi spojevi omogućuju dublje i smislenije povezivanje jer ljudi prelaze površnu razinu i iskreno žele upoznati drugu osobu.
Za razliku od mnogih prolaznih trendova u sferi dejtanja, čini se da je ovaj usmjeren na dugoročnu dobrobit.
