Uloga medija je presudna. Provjera činjenica i razotkrivanje manipulacija sastavni su dio novinarske profesije, a odgovornost javnih osoba i institucija dodatno dobiva na težini u digitalnom okruženju u kojem se granice između stvarnog i generiranog sve više brišu.
Tehnologije generativne umjetne inteligencije posljednjih godina radikalno mijenjaju način na koji nastaju i šire se informacije, a s njima i percepcija stvarnosti. Deepfake videosadržaji, računalno generirane fotografije i manipulirani konteksti postaju sve uvjerljiviji, dok su alati za njihovu izradu dostupni širokoj javnosti, često besplatno.
O toj temi u emisiji ‘Agenda: Svijet’ Hrvatske radiotelevizije govorio je stručnjak za digitalne medije, dezinformacije i etiku medija sa Sveučilišta u Dubrovniku, Mato Brautović. U razgovoru je istaknuo kako su alati umjetne inteligencije danas toliko dostupni da i nestručne osobe mogu generirati sadržaj koji je na prvi pogled teško razlikovati od autentičnog.
Prema njegovim riječima, problem nije samo u sofisticiranim deepfakeovima, već i u tzv. cheapfake manipulacijama – jeftinim, tehnološki jednostavnijim intervencijama koje mijenjaju kontekst stvarnih fotografija i videa. Dovoljan je pogrešan datum, izrezani kadar ili premješteni citat da bi točna informacija postala dezinformacija.
Regulacija, upozorava Brautović, kaska za razvojem tehnologije. Nacionalna zakonodavstva i propisi Europske unije mogu tek djelomično odgovoriti na izazov jer internet nema fizičke granice, a većina platformi i tehnoloških kompanija ne djeluje unutar nacionalnih jurisdikcija. Iako su europski propisi među najnaprednijima u svijetu, njihov doseg je ograničen.
‘Regulacija neće sigurno riješiti problem. Ona može u nekom dijelu smanjiti rizike i potaknuti platforme da budu odgovornije u načinu na koji korisnicima omogućuju generiranje i dijeljenje sadržaja, ali pravog odgovora, na način kako je internet zamišljen, zapravo nema’, rekao je.
On podsjeća da je internet od samih početaka razvijan kao otvorena mreža za razmjenu ideja, a ne kao prostor podvrgnut sustavnoj kontroli.
‘Internet su razvili znanstvenici za širenje znanstvenih ideja i nisu razmišljali o tome da bi se te ideje trebalo kontrolirati ili cenzurirati’, istaknuo je, podsjećajući da sama bit interneta, nastala krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ne uključuje mehanizme kontrole sadržaja.
Zbog toga se, kaže, osobno protivi pretjeranim regulatornim zahvatima koji bi mogli narušiti temeljnu logiku otvorene mreže.
‘Protivim se nekim značajnijim regulacijama jer bi to moglo uništiti ono što bi internet trebao biti’, upozorio je.
Umjesto oslanjanja isključivo na zakone i propise, treba se posvetiti odgovornosti i edukaciji.
‘Moramo apelirati na građane i informirati ih. Akademska zajednica, mediji i javne osobe trebaju svojim primjerom pokazivati što je odgovorno i ispravno ponašanje’, naglasio je, dodajući da problem ostaje kompleksan i da ga nije moguće riješiti brzim i jednostavnim mjerama.
Mi kao društvo moramo biti otvoreniji i omogućiti glas i onim nekim zapostavljenim skupinama koje su svoju alternativu i komunikacijske kanale pronašle putem društvenih mreža, popularne kulture ili glazbe. Jer oni nemaju uvijek mogućnost iskomunicirati svoje stavove kroz mainstream medije, istaknuo je.
Zatvaranje tog prostora ne bi smanjilo dezinformacije, ali bi moglo dodatno produbiti nepovjerenje i potaknuti paralelne informacijske kanale.
‘Nisu samo politički akteri ti koji generiraju dezinformacije’, upozorio je, naglašavajući da je problem znatno kompleksniji i da zahtijeva društveni dijalog, a ne samo regulatorne mjere.
Generativna umjetna inteligencija, u kombinaciji s algoritmima društvenih mreža, može biti alat za manipulaciju javnim mnijenjem, uključujući izbore i referendume. No, znanstvenik opet naglašava kako zakonodavne mjere same po sebi neće riješiti problem.
Ključnim smatra sustavan pristup medijskoj i informacijskoj pismenosti, koji mora obuhvatiti sve dobne skupine, a ne samo učenike. Građani, ističe, više ne mogu informacije uzimati zdravo za gotovo. Potrebno je razvijati kritički pristup, provjeravati izvore i razmišljati prije dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama jer algoritmi nagrađuju interakciju i dodatno šire potencijalno problematične objave.
Uloga medija u tom procesu ostaje presudna. Provjera činjenica i razotkrivanje manipulacija sastavni su dio novinarske profesije, a odgovornost javnih osoba i institucija dodatno dobiva na težini u digitalnom okruženju u kojem se granice između stvarnog i generiranog sve više brišu.
