Znate li što je socijalna ekologija i po čemu se razlikuje od klasičnog pojma?

Ako klimatske promjene nisu tehnički ili znanstveni, već politički i društveni problem, što to znači za nas?

Posljednjih godina sve češće imamo priliku čuti kako klimatske promjene nisu ekološki već politički problem. Time se želi istaknuti da ni tehnološki napredak ni studije o klimi neće sanirati temeljni problem. Jer, on ne leži u činjenici da naše djelovanje uzrokuje kolaps ekosustava ove planete, već u tome kako organiziramo društvenu proizvodnju. Područje istraživanja i djelovanja koje pokušava smanjiti ove jazove, razriješiti klimatsko-ekonomska proturječja i prevesti nas kroz ovu tranziciju do cilja zelene ekonomije zove se socijalna ekologija.

Socijalna ekologija je interdisciplinarno znanstveno područje koje istražuje odnose između ljudskih društava i okoliša, polazeći od ključne premise da ekološki problemi nisu odvojeni od društvenih, već su njihova izravna posljedica. To je, dakle, teorijski i praktični pristup koji povezuje društvene nepravde s ekološkom krizom, tvrdeći da uzroci uništavanja okoliša leže u hijerarhijskim i eksploatatorskim strukturama ljudskog društva, a ne samo u tehnologiji ili “ljudskoj prirodi”. Ekološka kriza ne može biti riješena bez društvene pravde.

Temeljna ideja – društveni su problemi motor ekoloških

Temeljna ideja je da su društveni problemi motor ekoloških. Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i zagađenje ne dolaze sami po sebi, nisu rezultat prirodnih procesa planete i ne mogu se riješiti bez promjene društvenih odnosa. Socijalna ekologija zalaže se za lokalne, demokratske oblike odlučivanja – od energetskih zadruga do urbanih vrtova i samouprave.

Prema autorima poput Murrayja Bookchina i Daniela Stokolsa, nekima od osnivača polja, socijalna ekologija ukazuje da su dominacija nad prirodom i ekološka degradacija rezultat društvenih odnosa dominacije – među klasama, spolovima, rasama i kroz institucionalne strukture moći. Bookchin posebno naglašava da hijerarhijski društveni sustavi (klasni, rasni, patrijarhalni) reproduciraju obrasce dominacije nad prirodom. Kapitalizam institucionalizira tu dominaciju kroz profitnu logiku. Daniel Stokols, s druge strane, zagovara tzv. više razinski ekološki okvir u kojem se interakcije analiziraju na razini pojedinca, zajednice, institucije i globalnog sustava. Rješenja moraju biti decentralizirana, demokratska i zajednički organizirana.

Možda najzanimljiviji pristup ovom problemu nude autori Oishi i Graham u svom članku o socijalnoj ekologiji i društvenoj psihologiji koji je dostupan na Researchgateu. U tom članku autori tvrde kako ne možemo liječiti okoliš, a ignorirati društvene problem. Krize poput klimatske katastrofe, energetske nesigurnosti i uništavanja resursa povezane su s nepravednim ekonomskim i političkim sustavima. Promjena može doći samo ako zajedno mijenjamo i društvo i naš odnos prema prirodi.

Socijalna ekologija u Hrvatskoj

U Hrvatskoj socijalna ekologija nikada nije imala jasnu institucionalnu prisutnost kao u nekim zapadnim zemljama, ali njeni principi su prisutni u djelovanju nekih domaćih organizacija npr. ZMAG (Zelena mreža aktivističkih grupa) koji promiče permakulturu, samoodrživost, solidarnu ekonomiju i kritiku kapitalističkog razaranja okoliša. Ovdje treba naglasiti da, iako ne koriste termin “socijalne ekologije”, njihovo djelovanje odražava tu paradigmu. Osim njih tu je Institut za političku ekologiju (IPE) koji se također dotiče brojnih političkih i društvenih aspekata društva koje bismo trebali iznjedriti u zelenoj tranziciji. Nezaobilazna organizacija je i Pravo na grad iz koje je, kao i iz IPE-a poteklo mnogo članova stranke Možemo! – najprepoznatljivije zelene političke stranke u Hrvatskoj.

Nezaobilazan je i ZEF – Zadruga za etično financiranje koja se također bavi ekologijom i društvenim problemima, ali kroz ekonomsku prizmu, pri čemu pokušava organizirati lokalne i manje poduzetnike i obrtnike u mreže djelovanja koje Europska komisija promovira u svim svojim novijim politikama. Od medija ističe se Bilten.org koji objavljuje eseje i kritike u duhu socijalne ekologije, povezujući klimatsku krizu s društvenim nejednakostima. Okoliš se promatra kao društvena vrijednost, a ne roba. Klimatska kriza promatra se kroz radnička prava, energetsko siromaštvo i agroindustriju.

Ključne razlike između socijalne i “klasične” ekologije: klasična ekologija stavlja fokus na očuvanje prirode kroz nove tehnologije. U praksi međutim vidimo, da samo primjena nove tehnologije ne vodi promjeni prakse i ne vodi nužno smanjenju zagađenja. Socijalna ekologija pak ima fokus na promjeni društvenih odnosa. Klasična, dakle, ima tehnokratski pristup, dok socijalna ima participativni, demokratski i lokaliziran.

Za nas razlika u ovim smjerovima može značiti lako dostupnu i organsku hranu naspram industrijske, nezdrave i uvozne, a zbog inflacije po novome – po istim cijenama. Umjesto u supermarket po tikvicu u celofanu, tjedna pošiljka povrća može vam stizati i iz lokalnog OPG-a na vrata. Razlika u pristupu u npr. energetici je to plaća li HEP vama struju jer kupuje viškove iz vaših solara, ili vi plaćate HEP-u struju. I tako dalje, primjera ima bezbroj. Javni promet npr. može biti besplatan i na zelene izvore energije, ili na fosilne i skup i spor…. Sigurno se i sami možete sjetiti još više primjera nego što smo ih ovdje ponudili.