Ima jedna dosta zajebana stvar u cijeloj ovoj priči, a to je odluka Europskog parlamenta kojom su komunizam i fašizam izjednačeni kao totalitarni režimi. To je tužna i opasna odluka, jer mi danas na globalnoj razini živimo u nekoj vrsti novog fašizma. Kaže to ugledni hrvatski glumac Leon Lučev u video razgovoru za YouTube kanal ‘Vida’ gdje se tijekom gotovo sat vremena trajanja emisije najviše pričalo o njegovom glumačkom putu, filmovima i teatru, a pomalo i o neizbježnoj politici.

‘Ono što me zanima je zašto se stalno pokušava ubiti sjećanje, zašto se želi zatrti ideja jednakosti, zašto se brišu tragovi vremena u kojem nije sve bilo podređeno novcu. A istovremeno živimo u neoliberalnom kapitalizmu, u sustavu koji nas doslovno proždire i koji želi izbrisati svaku uspomenu na to da društvo može funkcionirati i drukčije. Meni je ovo u osnovi ekonomska priča. I sad, kako to komunicirati s nekim tko vjeruje u potpuno suprotno, iskreno, nemam ni potrebu ni volju. Imam potrebu baviti se svojim poslom, biti u projektima u koje vjerujem i govoriti ono što smatram da treba reći, rekao je ‘U pravom licu’.

Čita, veli, Naomi Klein i ideju ekološkog socijalizma, kao mogućeg modela budućnosti u kojem bi ljudi mogli sačuvati resurse i zajedno normalno živjeti, samo što takav koncept ne odgovara ljudima koji danas imaju 35 bilijuna dolara i kojima je cilj zadržati moć, još više je povećati.

‘U isto vrijeme, jasno je da smo globalno u opasnoj situaciji. Ne radi se više o tome tko je bio partizan, tko ustaša, tko četnik, tko Nijemac, nego o tome da se svijet opasno prelama. Uništava se globalni poredak nastao nakon Drugog svjetskog rata, ljudska prava se pokušavaju razrušiti, a dio ljudi to još i pozdravlja. Posljedice će biti brutalno jednostavne: penzije sve manje, plaće sve manje, cijene sve veće, frustracije sve veće. I onda će ljudi tu frustraciju izbacivati jedni na druge, jer se godinama rasprodavalo sve što se moglo rasprodati, uništavalo ekonomiju, poljoprivredu, brodogradnju, sve redom’, dijagnosticirao je aktualnu situaciju Šibenčanin.

I zapitao se, što ostaje. Zemlja? Voda? I koliko toga će nam ostati u rukama. Strah postoji, pogotovo kad imaš djecu, ali istovremeno nekako moraš tražiti i neki razlog za nadu.

Lučev kaže da Ima i dobrih stvari, kao što su protesti, studenti, ljudi koji se mogu organizirati, ali ovaj put to ne može biti samo lokalno.

‘Ovo mora biti globalni pokret ljudi koji će reći: dosta.

Na kraju, Hrvatska ima resurs koji je genijalan. Treća je država u Europi po količinama dubinskih voda i prva po kvaliteti vode. Pitanje je koliko je još toga stvarno u našim rukama, ali po Ustavu bi trebalo biti naše. I dok još možemo, trebamo biti svjesni toga i čuvati to’, poručuje Leon Lučev.