Ovogodišnja nagrada Arthur C. Clarke za najbolji znanstvenofantastični roman godine pripala je američkoj autorici Sierri Greer za roman ‘Annie Bot’ u kojem je tematiziran odnos čovjeka i ženskog robota što nije samo literarna provokacija nego i izravna refleksija stvarnog tehnološkog razvoja koji se već odvija u pozadini globalne industrije.
Glavna junakinja Annie osmišljena je kao savršena partnerica – emocionalno prilagodljiva, fizički atraktivna i potpuno podređena željama vlasnika – no Greer u tekstu vrlo suptilno destabilizira taj odnos. Prvi put čitamo iz pozicije umjetne inteligencije koja uči o svijetu kroz intimni odnos s dominantnim muškarcem, i postupno razvija vlastiti osjećaj autonomije.
Dok književnost istražuje granice identiteta i moći, industrija seks-robota u stvarnosti ih pokušava operacionalizirati. Tržište je u naglom rastu: procjenjuje se da je specifični segment seks-robotike u 2024. godini vrijedio oko 346 milijuna dolara, a do kraja desetljeća mogao bi doseći i 764 milijuna. Šire tržište seks-tehnologije već sada prelazi 40 milijardi dolara. Najveći proizvođači, osobito u Kini, već integriraju napredne AI modele poput ChatGPT-a u funkcije svojih robota, stvarajući androide koji ne samo da odgovaraju na upite, već pamte informacije, prepoznaju emocije i razvijaju ‘osobnosti’ po mjeri korisnika.
Najpoznatiji modeli, poput RealDollove ‘Harmony’, već nude govornu interakciju, osnovnu mimiku lica, emocionalne reakcije i razne ‘mode’ ponašanja, uključujući seksualni, prijateljski i obiteljski. Cijene se kreću između 10 i 20 tisuća dolara, a kupci mogu odabrati niz fizičkih i mentalnih karakteristika svojih robota. U Kini su već najavljeni modeli koji koriste vlastite cloud sustave, uče iz razgovora, a u nekim slučajevima mogu čak ‘uvrijediti’ korisnika ili odbiti kontakt – sve kako bi dojam interakcije bio realističniji.
Takav razvoj izazvao je ozbiljne etičke kontroverze. I dok proizvođači govore o mogućim društvenim koristima, poput smanjenja usamljenosti, podrške osobama s invaliditetom ili starijima, protivnici upozoravaju na normalizaciju nasilja i objektifikacije. Feminističke organizacije ističu kako su gotovo svi seks-roboti zamišljeni kao žene, dizajnirane od strane muškaraca i za njihove potrebe. Dio proizvođača nudi i opcije koje uključuju simulaciju dominacije, prisile, pa čak i nasilja – što dodatno pojačava zabrinutost da se radi o tehnologiji koja cementira neravnopravnost i mizoginiju.
Zanimljivo je da istraživanja pokazuju kako žene znatno rjeđe koriste ovakve tehnologije, te uglavnom izražavaju nezainteresiranost za ‘seks s robotima’. Razlog leži u činjenici da aktualni modeli ne pružaju emocionalnu dubinu niti autentičnost interakcije, već ponavljaju stereotipe o poželjnosti, podložnosti i pasivnosti.
Sve to čini roman ‘Annie Bot’ iznimno važnim u trenutku kada književnost više ne izmišlja budućnost, nego je zrcali. Greer je napisala knjigu koja upozorava, ali i poziva na razmišljanje: što se događa kad stroj razvije osjećaje, i tko je odgovoran kad ih povrijedimo?
S obzirom na to koliko se brzo brišu granice između fikcije i stvarnosti, možda bismo morali već sada postaviti jasna pitanja – ne samo o tome što tehnologija može, nego i što bi smjela.
