Vrijeme tišine je prošlo, poručio je danas šibenski SDP-ovac Petar Baranović osvrćući se na stanje željezničke postaje u Šibeniku. Podsjetio je da je prije godinu dana s istog mjesta resornom ministru Olegu Butkoviću poručio da se uhvati posla ili ode doma. U godinu dana ni Oleg Butković ni također prozvani Željko Burić, nisu učinili ništa …
Vrijeme tišine je prošlo, poručio je danas šibenski SDP-ovac Petar Baranović osvrćući se na stanje željezničke postaje u Šibeniku. Podsjetio je da je prije godinu dana s istog mjesta resornom ministru Olegu Butkoviću poručio da se uhvati posla ili ode doma. U godinu dana ni Oleg Butković ni također prozvani Željko Burić, nisu učinili ništa po pitanju uređenja stanice u Šibeniku (ili barem ništa što bi golom oku bilo vidljivo), a bogme nisu ni otišli doma sa svojih pozicija. Dapače.
Pitamo, a i sami znamo
Kako je vrijeme šutnje, prema SDP-u, prošlo, pitamo vas – treba li dirati ruho željezničke postaje u Šibeniku ili bilo koje po tom pitanju na području naše županije ili da zauvijek ostavimo i samo bojama nadograđujemo ovaj duh Ane Karenjine i Banksyja?
Upozoravamo, pitanje je retoričko. Znamo i vi i ja da svaka željeznička stanica duž bilo koje od pruga u županiji vapi za obnovom bilo kakve vrste. Posljednjih godinu dana to se na primjeru ove u Šibeniku – nije dogodilo. Uvjerio se u to svaki putnik, a tvrdi tako i Baranović. „Kao što vidite, kadrovi oko vas svjedoče o tome koliko smo zapravo neorganizirani, kaotični i koliko ne vodimo računa o temeljnim stvarima“, kazao je Baranović.
I zaista, na šibenskoj željezničkoj ne samo stanici, nego zna se omaknuti s usana i pojam – željeznički kolodvor, stanje nije obećavajuće. Budimo realni, nitko nije očekivao da će apel SDP-a od prije godinu dana upućen ministru, gradskoj upravi i HŽ infrastrukturi uroditi plodom, ali reći ćemo – godinu dana od SDP-ovog apela, ništa se nije promijenilo – jedino je trava zelenija jer kad zapustite površinu, trava raste. Barem nešto dobro, reći će ironični.
„Sve što se dogodilo je još jedna demonstracija ignoranstva. Potpuno neprihvatljivo ponašanje svih u sustavu“, tvrdi Baranović.
No, pustimo priče. Prema podacima HAKOM-a, željeznički prijevoz, piše Indeks, u Hrvatskoj je u četvrtom tromjesečju 2024. koristilo 7.5 milijuna putnika, što je za milijun više njih nego u istom razdoblju 2023. i za oko dva milijuna više nego u trećem tromjesečju prošle godine, podaci su Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.
Ima li među njima i koliko stranih gostiju ne znamo. Koliko njih željezničkim putem, s obzirom na broj presjedanja, doputuje u Šibenik – teško je reći, ali ono što vide – nije reprezentativna slika grada s dva UNESCO-va spomenika i najbolje od svega -oba se djelomično mogu vidjeti baš s pozicije tog, nazovimo ga, željezničkog kolodvora ovisno gdje stanete, naravno.
Godinu dana kasnije, stari problem, novi poziv novom ministru
Pozvali su SDP-ovci ministra turizma i sporta Tončija Glavinu da prošeta postajom, baci oko na nju i oko nje:
„Da vidi kako u 21. stoljeću kao zemlja članica Europske unije dočekujemo goste koji dolaze kao turisti u Šibenik i u Dalmaciju“, kazao je SDP-ovac koji je minutu ranije kazao kako se Šibenik prezentira na turističkoj karti Europe kao poželjna destinacija s velikim ambicijama u turizmu.
Propala drvenarija (vrata i prozori), prašnjava i išarana stakla, prljavi i išarani zidovi, dotrajale klupe, sitan otpad, kamene zgrade koje posustaju pod zubom vremena – sve je to slika željezničke stanice u Šibeniku. Ova je željeznička stanica podjednako i tiha i bučna u svom radu; tužna i sjetna u svojoj ruzinavosti: privlačna i odbojna u svojoj zapuštenosti, a tako bogata u potencijalu.
„Više nijedan problem neće prekriti prašina“, tvrdi Baranović, uvjeravajući da će šibenski SDP sustavnim konferencijama za medije tlačiti one koji sjede u gradskoj upravi dok konačno ne uljude ovu željezničku stanicu, dok ne izgrade sve škole i ceste koje treba izgraditi.
