Ova glazbena scena nije samo eskapizam; ona je i moćno sredstvo za podizanje svijesti i izražavanje nezadovoljstva. Glazba postaje ventil za kolektivnu frustraciju, ali i izvor nade da promjena ipak …
1
Ova glazbena scena nije samo eskapizam; ona je i moćno sredstvo za podizanje svijesti i izražavanje nezadovoljstva. Glazba postaje ventil za kolektivnu frustraciju, ali i izvor nade da promjena ipak …
Iranska underground glazbena scena oduvijek je bila više od samog zvuka – ona je puls otpora, izraz slobode i tihi krik generacija koje traže prostor za autentično izražavanje. Dok se službena kultura strogo kontrolira, a glazba se često instrumentalizira u propagandne svrhe, u sjenama iranskih gradova, u improviziranim studijima i na tajnim okupljanjima, rađa se vibrantna i raznolika umjetnost koja prkosi nametnutim granicama. Aktualna situacija u Iranu ponovno je skrenula pozornost na tamošnju scenu te njihovu nadu u promjenu režima.
Žanrovi poput metala, hip-hopa, elektroničke glazbe i alternativnog rocka, koji su na Zapadu sastavni dio mainstream kulture, u Iranu se smatraju subverzivnima. Mnogi glazbenici djeluju u ilegali, suočavajući se s rizikom uhićenja, zatvora i zabrane djelovanja. No, upravo ta represija djeluje kao katalizator, tjerajući umjetnike na nevjerojatnu kreativnost i inovativnost. Tekstovi pjesama često su puni metafora i aluzija kako bi izbjegli cenzuru, a glazba postaje šifrirana poruka nade, frustracije i bunta.
Unatoč stalnom riziku, iz iranske underground scene izniknula su mnoga imena koja su postala simboli otpora i kreativnosti, iako često djeluju pod pseudonimima ili iz egzila. Među najpoznatijima je Mohsen Namjoo, često nazivan “Bobom Dylanom Irana”, koji spaja tradicionalnu iransku glazbu s rockom i bluesom. Bio je prisiljen napustiti Iran zbog svojih tekstova i stila koji su smatrani kontroverznima, a njegova glazba otvoreno kritizira režim i društvene probleme.
Sličnu sudbinu dijeli i King Raam, frontmen rock benda Hypernova, koji je također morao napustiti Iran kako bi se mogao slobodno izražavati; Hypernova je inače bila jedna od prvih iranskih rock grupa koja je privukla međunarodnu pozornost. Tužnu priču nosi bend The Yellow Dogs, koji je stekao svjetsku slavu, no čija je priča tragično završila ubojstvom dvojice članova i njihovog prijatelja u New Yorku 2013. godine, što je šokiralo glazbenu zajednicu i istaknulo izazove s kojima se iranski glazbenici suočavaju.
Cijenjeni elektronički glazbenik Sote (Ata Ebtekar), iako živi u inozemstvu, kroz svoju avangardnu produkciju, duboko ukorijenjenu u iranskoj kulturi, održava snažnu vezu s Iranom. Također, dvojac Blade & Beard (Arash & Anoosh), poznati po dokumentarnom filmu “Raving Iran” koji prati njihove pokušaje organiziranja ilegalnih techno partija i borbu za slobodno izražavanje, obojica su na kraju zatražili azil kako bi mogli nastaviti raditi.
Ovi primjeri nisu izolirani slučajevi, već odraz šireg obrasca represije. Slučajevi uključuju česte zabrane koncerata i izvedbi; službene dozvole za underground umjetnike su rijetke, pa se mnogi oslanjaju na tajna okupljanja, što nosi rizik policijske racije. Glazbenici su često hapšeni zbog optužbi poput širenja nemorala, promicanja zapadne kulture ili “subverzivnih poruka”, a kazne mogu varirati od novčanih do dugih zatvorskih kazni.
Posebno potresan je slučaj hip-hop umjetnika Toomaja Salehija, koji je u travnju 2024. godine osuđen na smrtnu kaznu zbog podrške prosvjedima i kritiziranja vlade, što je izazvalo oštru međunarodnu osudu i pokazalo brutalnost režima prema slobodi izražavanja. Nakon brojnih pritisaka, Salehi je ipak pušten na slobodu.
Na elektroničkoj sceni aktivna je organizacija Deep House Tehran koju je osnovala Nesa Azadikhah, glazbenica koju je BBC uvrstio na popis 100 inspirativnih i utjecajnih žena. Deep House Tehran (DHT) je vodeći iranski underground magazin za house i elektroničku glazbu, ali i sveobuhvatna platforma koja služi kao središnje mjesto za iransku elektroničku glazbenu scenu, nudeći mikseve, intervjue, radionice, vijesti te informacije o biografijama umjetnika, glazbenom poslovanju, softveru i opremi. Posebno je prepoznatljiv po svojim DJ setovima koji se tjedno emitiraju putem RadioJavan.com, predstavljajući mlade iranske umjetnike i talente diljem svijeta.
Mnogim umjetnicima zabranjeno je napuštanje zemlje ili javno djelovanje unutar Irana. Sva objavljena glazba mora proći strogu cenzuru, što otežava izdavanje materijala s otvorenim društvenim ili političkim porukama. Osim toga, moralna policija često intervenira na privatnim zabavama i okupljanjima gdje se pušta ili izvodi underground glazba.
Tehnologija, unatoč pokušajima cenzure interneta, igra ključnu ulogu u opstanku ove scene. Društvene mreže, streaming platforme i VPN mreže postaju virtualne pozornice na kojima iranski underground umjetnici pronalaze svoju publiku, ne samo unutar Irana, već i globalno. Kroz te kanale, njihova glazba putuje svijetom, prenoseći priče i poruke koje se inače ne bi mogle čuti. Festivali u inozemstvu i suradnje s međunarodnim umjetnicima postaju rijetke prilike za te glazbenike da izađu iz sjene i pokažu svoj talent.
Ova glazbena scena nije samo eskapizam; ona je i moćno sredstvo za podizanje svijesti i izražavanje nezadovoljstva. U tekstovima se često obrađuju teme društvenih nepravdi, nedostatka slobode, rodne nejednakosti i ekonomske krize. Glazba postaje ventil za kolektivnu frustraciju, ali i izvor nade da promjena ipak dolazi. Svaka nova pjesma, svaki tajni koncert, svaki download s interneta, mali je čin otpora koji jača duh zajednice.
