Legendarna Amanda Lear, nezaustavljiva ikona koja već desetljećima prkosi konvencijama, vratila se ovih dana na scenu studijskom albumom Looking Back. Istovremeno s najavom novog glazbenog poglavlja, "kraljica eurodisca" nastavlja intrigirati javnost svojom fascinantnom prošlošću, koja je oblikovala njen status multitalentirane umjetnice i neosporne gay ikone. Introspektivno putovanje kroz suvremene zvukove Omot albuma, koji je dizajnirala …
Legendarna Amanda Lear, nezaustavljiva ikona koja već desetljećima prkosi konvencijama, vratila se ovih dana na scenu studijskom albumom Looking Back. Istovremeno s najavom novog glazbenog poglavlja, “kraljica eurodisca” nastavlja intrigirati javnost svojom fascinantnom prošlošću, koja je oblikovala njen status multitalentirane umjetnice i neosporne gay ikone.
Introspektivno putovanje kroz suvremene zvukove
Omot albuma, koji je dizajnirala sama Amanda Lear, odražava njezinu plodnu umjetničku karijeru. Iako je poznata po svom disco zvuku, Looking Back obećava iznenađenja. Album sadrži osam originalnih pjesama koje su za Amandu napisali talentirani autori poput Pierrea Lapointea i Sasche Rudyja. Najave albuma govore o “introspektivnom albumu” gdje umjetnica “istražuje novi repertoar suvremene francuske variety glazbe, kao i neobične žanrove poput bluesa.”
Ipak, obožavatelji njezinog plesnog opusa neće biti razočarani – Amanda je surađivala s američkim DJ-em Chrisom Coxom na plesnoj pjesmi When I Was Your Favorite Singer. Prvi singl s albuma, Amour(s), lagana je mid-tempo pjesma koju Amanda donosi svojim elegantnim vokalom, blistajući u orkestralnoj pop produkciji.
Od Dalíjeve muze do milijunske disco zvijezde
Amanda Lear započela je karijeru modela sredinom 1960-ih, radeći za velika imena poput Paca Rabannea, a njezin susret sa španjolskim nadrealističkim slikarom Salvadorom Dalíjem označio je prekretnicu. Amanda je postala njegova najbliža prijateljica i muza gotovo 20 godina, a Dalí joj je, kako je rekla, otkrio da “sam život može biti umjetnost.”
U javnost je prvi put dospjela kao model na naslovnici albuma Roxy Music – “For Your Pleasure” 1973. godine. Od sredine 1970-ih do ranih 1980-ih, Amanda Lear je pod ugovorom s Ariola Recordsom postala milijunska disco zvijezda, posebno popularna u kontinentalnoj Europi i Skandinaviji. Njezina prva četiri albuma, uključujući bestseler Sweet Revenge (1978.), učinila su je mainstream zvijezdom, a hitovi poput Follow Me, Enigma, Queen of Chinatown i Fashion Pack i danas su prepoznatljivi.
Multitalentirana ikona
Sredinom 1980-ih, Lear je postala slavna medijska osoba u Italiji, vodeći brojne popularne TV emisije. Unatoč televizijskim prioritetima, nastavila je snimati, eksperimentirajući s različitim žanrovima. Međutim, najvećom strašću oduvijek je opisivala slikarstvo. Njezina djela se redovito izlažu u galerijama diljem Europe još od ranih 1980-ih, a napisala je i nekoliko knjiga, uključujući Moj život s Dalíjem.
Od 1990-ih, Amanda je svoje vrijeme podijelila između glazbe, televizije, filma i slikarstva. Iako nije postigla veći glazbeni uspjeh na top listama, njezina televizijska karijera ostala je izvanredna, a u kasnim 2000-ima reinventirala se kao kazališna glumica u Francuskoj. Procjenjuje se da je do danas prodala više od 27 milijuna ploča diljem svijeta.
Kontroverze o godinama i transrodnom identitetu
Njezinu karijeru pratile su i trajne glasine o transrodnom identitetu, koje su kružile od samog početka. Iako je Amanda Lear više puta opovrgavala te tvrdnje, objašnjavajući da su dio marketinške strategije za privlačenje javne pozornosti, te čak tvrdeći da ih je pokrenuo Dalí ili čak ona sama, te su glasine i dalje dio njezine mistične aure, pridonoseći statusu široko prepoznate gay ikone.
Navodni dokument o rođenju Amande Lear
Njezin datum rođenja također je i dalje predmet spekulacija. Nagađa se da je rođena između 1939. i 1950. godine, no u javnosti se pojavio dokument koji navodno dokazuje da je Amanda rođena 1939. u vijetnamskom Saigonu kao Alain Maurice Louis René. Kako god, Amanda ne prestaje dizati prašinu i u najzrelijim godinama.
