Dalibor Barić, jedan od najneobičnijih i najdosljednijih autora hrvatskog filma, ponovno je u fokusu nakon što je njegov dugometražni animirani film ‘Svi operateri su trenutno zauzeti’ uvršten među potencijalne kandidate za nagradu Oscar. Iako je prerano govoriti o konačnom ishodu, činjenica da film ulazi u razgovore oko Akademijine konkurencije sama je po sebi važan trenutak za domaću animaciju, osobito kada se zna da je posljednji i jedini hrvatski Oscar stigao prije više od šest desetljeća, za kratkometražni animirani film Dušana Vukotića ‘Surogat’ (1961.). Taj vrhunac Zagrebačke škole crtanog filma danas živi uglavnom u nostalgiji i arhivima, a Barićev rad pokazuje da domaća animacija ipak nije nestala nego se razvila drugim putevima, daleko od nekadašnjih institucija i sustava podrške koje smo godinama sustavno potkopavali.
‘Svi operateri su trenutno zauzeti’ premijerno su prikazani na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, kao jedan od rijetkih filmova sa svjetskom premijerom u programu. Film je oblikovan kao psihološki triler, ali njegova struktura i vizualnost izvlače ga iz svih jednostavnih žanrovskih ladica. Radnja prati Romana Novotnyja, nekoć cijenjenog scenarista koji pristaje raditi u neobičnom turističkom resortu Simula Peninsula. Ondje, pod vodstvom Doktora Dopplera, funkcionira simulirano ljetovalište u kojem gosti glume unaprijed zadane uloge, a scenaristi ili operateri svakodnevno kreiraju njihove priče. U središtu fiktivne drame nalaze se Klara i njezin zaručnik, čiji se odnos raspada, dok je enigmatična figura pod imenom Persona jedina potpuno svjesna da se svi nalaze unutar filma.
Film kombinira znanstvenu fantastiku, satiru, psihološku nelagodu u stilu Davida Lyncha i narativnu petlju koja podsjeća na Möbiusovu vrpcu. Vizualni pristup spaja kompjutorsku animaciju, stripovsku estetiku i elemente koji povremeno prizivaju poetiku stare Zagrebačke škole. Rezultat je gust, simbolički nabijen rad koji svojom količinom referenci, metafora i filozofskih pitanja ne dopušta pasivno gledanje. To je film koji zahtijeva angažman, vrijeme i spremnost na interpretaciju, a nakon projekcije ostavlja dojam boravka u zatvorenoj petlji iz koje se gledatelj vraća s blagom dezorijentacijom. U isto vrijeme, unatoč kompleksnosti, film je jasan ondje gdje mora biti i pruža dovoljno uporišta da se prati njegova emocionalna i tematska srž.
Barić je i ranije bio blizu Oscara. Njegov dugometražni eksperimentalno–animirani film ‘Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa’ 2021. našao se u širem izboru za nagradu Akademije, a dobio je i pohvale uglednog američkog filmskog časopisa Variety. Taj film, nastao kolažnom tehnikom, found-footageom i digitalnim manipulacijama, pokazao je smjer u kojem se Barić kreće: prema filmskim svjetovima u kojima se brišu granice između žanrova, između stvarnosti i simulacije, između umjetničke samostalnosti i tehničke složenosti.
Pogledali smo prvi hrvatski igrani film napravljen alatima umjetne inteligencije
Redatelj rođen 1974. godine gradi svoju filmografiju izvan standardnih obrazaca. Bez formalnog umjetničkog obrazovanja, oslanja se na vlastiti interes za digitalnu kulturu, simulaciju, repliku i aproprijaciju. U svojim radovima često propituje kako tehnologija oblikuje percepciju stvarnosti i što se događa kada se likovi, autori ili gledatelji suoče s granicama fikcije. Barić je autor koji svoje filmove najčešće radi sam, potpisujući režiju, scenarij, glazbu, animaciju i montažu, što njegov rad čini rijetkim primjerom potpune autorske kontrole u suvremenom filmu.
U širem kontekstu, njegovi međunarodni uspjesi ponovno otvaraju važnu temu hrvatske animacije. Nekada globalno prepoznatljiva Zagrebačka škola, s originalnim stilom i filozofijom, stvorila je djela zbog kojih je Hrvatska imala mjesto na karti svjetske animacije. No, kako su se institucije mijenjale i postupno gubile kontinuitet, animacija je danas uglavnom prepuštena pojedincima koji rade izvan sustava. Barićev rad, iako drugačiji od klasične škole, dokaz je da autorski pristupi mogu ponovno privući svjetsku pozornost, čak i u uvjetima ograničene infrastrukture.
Ako ‘Svi operateri su trenutno zauzeti’ doista završe među nominacijama, to ne bi bio tek pojedinačni uspjeh, nego signal da hrvatska animacija još postoji i da može biti relevantna na međunarodnoj sceni. Ako se to i ne dogodi, ostaje činjenica da je film već sada priznat kao važan autorski rad, a njegov ulazak u oscarovske razgovore služi kao podsjetnik na razinu kreativnosti koja u Hrvatskoj postoji usprkos dugogodišnjim propustima, rezovima i zanemarivanju.
