Kada su korporativni izdavači 2023. pokušali zaštititi izraz PLUR, bilo je to konačno priznanje da kapitalizam može pokušati prisvojiti i ljudske osjećaje ako mu se dopusti. Rave zajednica reagirala je žestoko, pokazujući da se duh zajedništva ne može kupiti. Ipak, golemi festivali koji su odavno progutali scenu možda su već ubili njezin osjećaj povezanosti.
Etos ‘Peace, Love, Unity, Respect’ ostaje simbol rave kulture, ali njegovo značenje danas je rastrgano između komercijalizacije i promijenjenih društvenih dinamika. Dok se u podzemnim prostorima još uvijek održavaju tragovi iskrenog PLUR-a, pojačane rasprave o autentičnosti i prisvajanju vrijednosti od strane industrije postaju sve žešće.
Od njujorških skladišta do svjetskih pozornica
Akronim PLUR – mir, ljubav, jedinstvo i poštovanje – nastao je početkom devedesetih u američkoj rave sceni kao nepisani kodeks ponašanja. Nakon tučnjave na Storm Raveu 1993. u Brooklynu, njegov osnivač Frankie Bones zaustavio je glazbu i poručio: ‘Ako ne počnete pokazivati malo mira, ljubavi i jedinstva, razbit ću vam lice.’ Publika je prihvatila poruku, a ubrzo je dodan i ‘Respect’, čime su nastala četiri stupa zajedničkog ponašanja na plesnom podiju.
Kako je elektronička muzika tijekom godina postala globalna industrija, tako su mega-festivali postepeno zamijenili zajedništvo spektaklom i sponzorskim natpisima. Posjetitelji danas, kako piše Midnight Rebels, sve češće govore o osjećaju prenatrpanosti i pasivne konzumacije, dok se PLUR spominje samo kao izgovor ili marketinški slogan. Na mrežama mnogi pišu da je ‘rave postao izgovor za loše ponašanje, uz PLUR kao opravdanje’. Drugi pak tvrde da su korporativni brendovi ‘ugasili i posljednji trag iskrenosti – sada je sve samo billboard s laserima’.
Povratak korijenima
Pokušaj tvrtke Insomniac Events da zakonski zaštiti izraz PLUR izazvao je val otpora među raverima, koji su jasno poručili da se ta ideja ne može pretvoriti u robnu marku. I dok su svjetla velikih pozornica sve jača, u sjeni i dalje djeluju mali organizatori i kolektivi koji PLUR ne koriste kao parolu, nego kao svakodnevnu praksu.
Na takvim događajima, poput londonskog Plur Projecta, naglasak je na sigurnosti, inkluziji i istinskom doživljaju muzike bez sponzora i marketinga. Učesnici ih opisuju kao ‘osvježavajuće i iskrene, čak i u pet ujutro’, jer tamo zajednica još postoji izvan virtualnog svijeta.
Kandi, zajedništvo i otpor
Autentični rejv još uvijek živi u malim, zajednički vođenim događajima gdje sudionici razmjenjuju kandi narukvice uz poznati PLUR stisak ruke, gdje DJ-evi volontiraju, a lineupe biraju kolektivno. Umjesto potrošnje, naglasak je na međusobnoj podršci i brizi, s harm-reduction i hydration punktovima koje vode volonteri.
‘Izgubili smo srce scene – zamijenili smo kandi i ljubaznost narukvicama i štandovima s robom’, napisala je jedna medicinska sestra na Redditu. No drugi korisnici navode da gradovi poput Denvera i Portlanda još čuvaju duh stare škole, gdje se raveri međusobno paze i dijele osmijeh umjesto sponzorskih poklona.
Je li PLUR još živ?
Mišljenja su podijeljena. Jedni tvrde da PLUR živi kroz male lokalne evente, dobre geste i online zajednice koje promiču sigurnost i zajedništvo. Drugi smatraju da je pretvoren u isprazan slogan koji se koristi samo kad treba opravdati loše ponašanje.
Sudbina PLUR-a ovisi o tome gdje i kako se rejveri okupljaju. U underground krugovima mir, ljubav, jedinstvo i poštovanje još se žive – ne kao ideali s plakata, nego kao izbor. Na ogromnim festivalima, međutim, te vrijednosti sve češće nestaju u magli sponzorskih logotipa. I možda je upravo ta napetost dokaz da PLUR još ima smisla – jer prava zajednica ne nastaje potrošnjom, nego otporom.
