Mnogi su danas u teškoj paranoji zbog umjetne inteligencije koja im otima živote i poslove, ali sve više je i onih kojima je kombinacija vlastite i umjetne inteligencije omogućila nove živote i dala im priliku da rade poslove za koje još jučer nisu mogli ni sanjati da će postojati, kamoli da će ih raditi.
Zapravo, u srži društva ne događa se ništa novo jer sve se i dalje svodi na vječnu igru mačke i miša u kojoj jedni love, a drugi bivaju ulovljeni. Od pećine, preko Babilona, sve do danas, društvo teži balansu u vremenu i prostoru gdje pojedinac uglavnom samo želi preživjeti između krajnosti koje mu stalno remete planove. Hladno je ili vruće, crno – bijelo, muško, žensko, jedinice, nule, polovi, plusevi, minusi, policajci, kriminalci, nadasve mačke i miševi koji će se ganjati dok nas bude. Jer sve na ovom svijetu i jest u tome još otkad je ona namiguša uzela od zmije jabuku.
Pozicija, opozicija, kurve, fratri, mol i dur, hadeze i hadeze.
Uglavnom, kužite poantu.
Svaka čast Stradivariju i Chopenu, ali Hendrix je morao ubosti Stratocastera u pojačalo. Industrija je vapila za robotima i strojevima, prvo parnima, a kad je svijetu para počela izlaziti na uši dogodila se umjetna inteligencija. Razorit će nas ili spasiti kao što su to radili i svi novi štosevi prije nje. Nisu svi odmah i lako sišli sa stabala u ona davna vremena kad je svima bilo moderno nositi krzno niti se u otkrivanje Amerike išlo auto stopom.
Umjetna inteligencija stigla je baš kad je trebala. Nikad u povijesti civilizacija nije bilo toliko znanja tako dostupnog svima i nikad u povijesti civilizacija nije bilo toliko nezainteresiranih da ga kušaju.
Odeš, recimo, na YouTube, besplatno otvoriš kanal i tamo objavljuješ morbidne priče o jezivim zločinima, ritualima i prokletstvima iz prošlih vremena. Dokumentarno, da izgleda opako, autentično, sa starim fotkama, uz umirujući glas naratora i u par tjedana naštancaš desetke epizoda koje se sjajno gledaju i još sjajnije monetiziraju. Iako ne postoje, nikad ih nije bilo, kao što ni kanala ne bi bilo da nema umjetne inteligencije.
I ljudske inteligencije koja će se poslužiti umjetnom da stvori novu vrijednost u bilo kojem obliku. Novu i korisnu, sebi, društvu, oboje, nebitno.
Jedan takav kanal, o jezivim zločinima, pticama pjevicama, samoljepivim sličicama s nogometašima na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku, o inflaciji, erekciji, konfekciji, za tren može privući više tisuća pretplatnika, ne zbog umjetne inteligencije već one ljudske koja će doći do te ideje.
Pukneš svoj koncept, držiš se naslova, trajanja videa, boja, covera, atmosfere, svega što donosi klik. Slike su, recimo, sepia-tonirane, kao da su iz arhiva; glas zvuči kao starinski dokumentarac; ritam montaže je polagan i uvjerljiv. U samo nekoliko minuta gledatelj se uvlači u imaginarni svijet koji podsjeća na HRT-ove dokumentarce iz 80-ih, ali zapravo nema ni jednu autentičnu činjenicu.
Proces iza takvog kanala danas je tehnološki banalan. Scenarij se generira u nekoliko minuta pomoću jezičnih modela, ilustracije stvara generator slika poput Midjourneyja, a naraciju glasovni sustavi poput ElevenLabsa. Montažu odrađuje automatizirani alat kao što je Pictory ili Runway. Sve što treba je dobra ideja, malo kontrole nad tonom i nekoliko klikova. Umjetna inteligencija više ne prepričava svijet – ona ga proizvodi.
A monetizacija? YouTube oglasi, pretplate, affiliate linkovi, donacije. U pravim rukama ovakav projekt može postati mali digitalni studio s neograničenim resursima. AI ne spava, ne traži honorar i ne pita ima li smisla. On samo stvara. Rokneš templejt i daš joj da roka.
Ono što fascinira jest činjenica da ovo nije “krađa” starih legendi, nego stvaranje novih. Kao što su nekada starci uz ognjište preuveličavali događaje i izmišljali likove, tako danas algoritmi kombiniraju fragmente prošlosti u nove narative. To su mitovi 21. stoljeća – digitalne bajke koje utječu na kolektivno sjećanje.
To je u neku ruku i kulturni fenomen, ne samo viralna zanimljivost, a ujedno i jasan pokazatelj da umjetna inteligencija nije nužno prijetnja stvaralaštvu. Naprotiv, ona ga multiplicira, demokratizira i širi. Problem nije u tome što AI stvara, nego što ljudi više ne znaju prepoznati razliku između mitologije i činjenice, vijesti i fake newsa.
Ništa se bitno nije promijenilo još od Babilona gdje je stari sadist izmiješao ljudima jezike pa je trebalo izmisliti prijevode na YouTubeu. I reklame jer monetizacija je majka svakog izuma.
Strava u Šibeniku: Kovačić na pijaci prodavao hit burek – od dijelova svoje supruge!
