Prije invazije 2022., ukrajinska elektronička scena već je imala snažno uporište na europskoj klupskoj mapi, a danas ima kulturnu i humanitarnu ulogu
1
Prije invazije 2022., ukrajinska elektronička scena već je imala snažno uporište na europskoj klupskoj mapi, a danas ima kulturnu i humanitarnu ulogu
Kad se u Kijevu oglasi zračna uzbuna, glazba ne staje — samo se seli kat niže. U klubu ∄ (K41) plesni podij je istodobno i sklonište. Generator zuji u pozadini, DJ podiže tempo, a publika silazi stepenicama bez panike. U Ukrajini je rave postao više od noćnog izlaska: to je terapija, logistika i otpor u jednom.
Prije pune invazije 2022., ukrajinska elektronička scena već je imala snažno uporište na europskoj klupskoj mapi i veliki respekt brojnih poznatih imena koji su ovdje redovito gostovali. Kijev je predvodio s klubovima poput Closera, središta house i techno kulture i doma Strichka festivala, te ∄ (K41), industrijskog prostora poznatog po tvrđem technu i međunarodnim line-upovima. U Dnjipru je Module bio važan kulturni hub s vlastitim studijem i etiketom, a ljetna scena Odese — s klubovima poput Ibize i Itake — privlačila je tisuće posjetitelja.
Još 15. listopada 2021., četiri mjeseca prije potpune ruske invazije, Boiler Room je u Slovjansku — gradu koji je 2014. bio pod okupacijom — izgledao kao simbol nove kulturne geografije. Inicijativa Shum.Rave dovela je DJ-e iz Severodonjecka, Harkiva i Druškivke, a dvjestotinjak ravera iz cijele zemlje plesalo je uz poruku da i mali gradovi mogu biti progresivni i globalni. Planirali su festivale, turneje, DJ školu. Rat je te planove prekinuo — ali ne i scenu.
Već 24. veljače 2022., na dan početka rata, osnivač Shum.Ravea Jevhenij Skrypnyk volontira, pomaže evakuacijama s istoka. U prvim tjednima, kaže, nije mogao ni dotaknuti instrument. A onda — reset. U svibnju izlazi humanitarna kompilacija ‘Друзі’ (‘Prijatelji’), u rujnu dvodnevna konferencija Brave Culture Meet Up postavlja pitanje: koja je uloga kulture u ratu? Sličnu dinamiku prolazi cijela elektronička scena: brzi razvoj, prisilna pauza, ponovno pokretanje — i novi zamah.
Danju ples, noću preživljavanje
U Dnipru je Module, važan hub s klubom, studijem i etiketom Dnipropop, zatvoren neposredno prije invazije. Kad je rat krenuo, dio ekipe otišao je na frontu, drugi su volontirali. Klub se nije vratio, ali etiketa jest: turneje po Ukrajini, nova izdanja, pa čak i rave u metrou na stanici Vokzalna — dok je metro radio.
Zbog policijskog sata, u većini zemlje od 23 do 5 h, scena se preselila u dnevni termin. Veliki festivali poput Strichke, Brave Factory i Black Factory vratili su se u revitaliziranu tvornicu vrpci u Podilu. Brave Factory, nekoć među 10 najboljih festivala svijeta prema Resident Advisoru, odustao je od masovnih formata; fokus je sada na sigurnosti i zajednici.
Klub ∄ (K41) uveo je model ‘free donation’: sav prihod ide vojsci. Od listopada 2022. prikupljeno je oko 20 milijuna grivnji (oko 500.000 eura) za dronove, vozila i opremu. Laboratorium, Polygon, queer kolektiv Stezhka i niz drugih inicijativa rade slično — ples je postao fundraising.
Organizatori rade pod prijetnjom raketiranja, nestanka struje i stalne neizvjesnosti. Generator je standardna oprema. Publika dobiva informacije o najbližim skloništima, provode se sigurnosne provjere, izbjegavaju se sirene i nagli zvučni efekti koji mogu biti okidači za PTSP. Rat je promijenio i estetiku: stroboskop više nije samo efekt — za neke je trauma.
U Harkivu, gradu na udaru, bivša tvornica na Ivanovskoj ulici pretvorena je u Centar nove kulture — industrijski multipleks s dvoranama i coworkingom. Kolektiv TYSK (što znači ‘pritisak’) svira u skloništu koje je i plesni podij. Kad se oglase sirene, publika se spušta — glazba ne staje.
Mnogi umjetnici u produkciju ugrađuju zvukove rata: sirene, dronove, eksplozije. Paralelno jača etno-rave — spajanje tradicionalnih motiva s elektronikom kao način učvršćivanja identiteta i raskida s postsovjetskim nasljeđem. Projekt Ukrainian Field Notes, popraćen knjigom i kompilacijom, dokumentira glasove i zvukove invazije, a sredstva idu fondu Musicians Defend Ukraine.
Ukrajinska scena pozvala je međunarodnu zajednicu na prekid suradnje s ruskim akterima koji se ne protive ratu. Istodobno, etikete i umjetnici diljem svijeta objavljuju humanitarne kompilacije. Mnogi Ukrajinci privremeno su preselili u Berlin, Prag i druge gradove, ali nastupaju s jasnom porukom — Ukrajina je europska, kreativna i živa.
Na mainstream razini, DJ-evi poput Miss Monique, Artbat i Korolove visoko su rangirani na međunarodnim listama, skrećući pažnju na scenu koja istodobno pleše i prikuplja sredstva. Na underground sceni, pak, zapaženi su berlinski rezidenti, Daria Kolosova, Etapp Kyle i Nastia, koji su ostvarili međunarodne karijere, kao i Omnia, dugo prisutan na globalnoj trance sceni.
U Ukrajini plesna događanja imaju dvostruku funkciju: kulturnu i humanitarnu. Za neke su to rijetki trenuci normalnosti; za druge, mjesto susreta i potvrde zajedničkog kulturnog koda. Ples je postao i društveni marketing, i terapija, i logistika.
Planiranje unaprijed gotovo je nemoguće. ‘Zadatak broj jedan je preživjeti — fizički i kao fenomen’, kaže jedan promotor. Ali scena raste: 80 posto line upova je osvježeno novim imenima, etikete objavljuju domaće autore, strani umjetnici koji dolaze dobivaju zahvalnost kakva se ne zaboravlja.
Ukrajinska elektronička scena danas je dokaz da kultura nije sporedna stvar. Ona je razlog zbog kojeg se vrijedi boriti — i način na koji se borba podnosi. Kad sirene zavijaju, generator se pali. A bas — ostaje.
