Ubijaju li algoritmi užitak u otkrivanju nove muzike?

Iako nam streaming platforme nude pristup stotinama milijuna pjesama, one su, paradoksalno, stvorile “pustinju otkrića”. Algoritmi nas zarobljavaju u vlastitim echo chamberima, neprestano nam servirajući samo ono što već poznajemo, što glazbu čini generičnijom i jednodimenzionalnom, piše Dazed.

Stručnjaci se slažu da algoritmi ne mogu zamijeniti ljudsku vezu i kontekst. Algoritmi stvaraju jednodimenzionalnu ideju o nama samima te pokušavaju ispolirati glazbu, dok je njezina ljepota upravo u ljudskoj nesavršenosti i emociji. Gubi se spontanost i trenuci slučajnosti koji glazbu čine moćnim oblikom umjetnosti za čuvanje uspomena.

Kustosica Tina Edwards navodi osobno iskustvo “sretnog slučaja” kada je u talijanskoj trgovini ploča otkrila obradu pjesme koju inače ne voli, samo zato što ju je intrigirao omot.

Kako bi se ljudi oslobodili algoritamskih echo chambera, stručnjaci nude praktične savjete:

• Vratite se ljudskoj interakciji: Pitajte prijatelje i rođake što slušaju. Posjetite trgovinu ploča i razgovarajte s vlasnikom. Idite na koncerte ranije i poslušajte predgrupe.
• Koristite tehnologiju svjesno: Tražite glazbu ciljano putem alata na platformama poput Bandcampa, koje omogućuju pretraživanje po gradu, žanru i godini izdanja. Pokušajte “trenirati vlastiti algoritam” stvarajući vrlo specifične playliste.
• Prihvatite “trenje” u otkrivanju: Ne treba tražiti brza rješenja. Pravo otkrivanje zahtijeva napor, ali je zato i nagrada veća.