U vremenu u kojem je elektronička muzika postala globalna industrija, novinarstvo koje bi trebalo pratiti njezin razvoj sve više gubi smisao i dušu, smatra urednik magazina Decoded Damion Pell. Umjesto kritičkog diskursa i kulturnog pamćenja, ističe, u tim medijima prevladavaju površni tekstovi prilagođeni algoritmima i zahtjevima oglašivača. Mediji koji pokrivaju plesnu scenu postali su tako …
U vremenu u kojem je elektronička muzika postala globalna industrija, novinarstvo koje bi trebalo pratiti njezin razvoj sve više gubi smisao i dušu, smatra urednik magazina Decoded Damion Pell.
Umjesto kritičkog diskursa i kulturnog pamćenja, ističe, u tim medijima prevladavaju površni tekstovi prilagođeni algoritmima i zahtjevima oglašivača. Mediji koji pokrivaju plesnu scenu postali su tako tvornice sadržaja podređene klikovima.
Članci se oblikuju prema pravilima SEO-a i algoritamske vidljivosti, pa naslovi tipa ‘Festival lineup koji će vam doslovno rastopiti lice’ ili liste ‘10 pjesama koje morate čuti ovog tjedna’ sve češće zamjenjuju ozbiljne tekstove i istraživačke priče. Substanca je, kaže Pell, zamijenjena brzim dopaminskim udarcima, a dubina je izgubljena u utrci za brojem pregleda.
Veliki dio problema dolazi iz sve jače ovisnosti o PR industriji. Mnogi tekstovi danas izgledaju kao proširena promotivna priopćenja, dok se razlike između uredničkog i oglašivačkog sadržaja brišu. Recenzije albuma sve češće podsjećaju na tehničke specifikacije, s naglaskom na BPM, sintetizatore ili funkcionalne opise, umjesto na kulturni značaj i umjetničku vrijednost. Tako se guši neovisnost, a pritisci oglašivača dodatno oblikuju sadržaj.
Kontekst, koji je nekoć bio srce glazbenog novinarstva, danas gotovo potpuno nedostaje. Umjesto da novi trendovi budu smješteni u širi povijesni okvir i povezani s korijenima detroitskog techna, berlinskog eksperimentiranja ili rave kulture, članci se svode na kratke, generičke forme. Time se briše bogata povijest i smanjuje mogućnost da čitatelji dobiju dublje razumijevanje glazbe i njezine kulture.
Na sve to utječu i algoritmi društvenih mreža. TikTok, Instagram i slične platforme oblikovali su publiku koja traži kratke, vizualno atraktivne sadržaje. Takav pritisak stvara zatvoreni krug u kojem urednici biraju viralne formate nauštrb ozbiljnih članaka, dok su dublje i promišljenije priče sve rjeđe. Posljedica je medijski pejzaž u kojem dominira površnost, a kritička refleksija postaje luksuz.
Financijski aspekt dodatno komplicira situaciju. Tradicionalni poslovni modeli novinarstva gotovo su nestali. Oglasne prihode preuzeli su veliki digitalni giganti, a freelanceri koji pišu o glazbi često rade za naknade daleko ispod minimalca. Mnogi talentirani autori napuštaju industriju, dok manja i lokalna izdanja gase svoje projekte ili se okreću brzopoteznim formatima kako bi opstala.
Ipak, Pell smatra da postoji alternativa. Kao primjer navodi koncept tzv. sporog novinarstva, koji se temelji na manjem broju članaka, ali s više kvalitete, dubine i istraživačkog pristupa. To znači pisati s kontekstom, kritičkim uvidom i pažnjom na kulturnu vrijednost, a ne samo na potrebe algoritama. Mediji bi ponovno trebali slaviti kulturu, a ne biti samo produžena ruka glazbene industrije, zaključuje Damion Pell, urednik Decoded Magazina.
