Muškarac star 37 godina drži mobitel u ruci i snima agente ICE-a, američke imigracijske i carinske službe, koji djeluju na ulici Minnesote. U trenutku kada pokušava pomoći ženi, koju je agent gurnuo, oni ga okružuju, prskaju suzavcem i ruše na tlo. Dok je na zemlji, nad njim je više agenta, čuje se deset pucnjeva. Muškarac je ubijen.

‘Da, to je fašizam’, vrišti naslov na The Atlantic uz veliki profilni portret američkog predsjednika Donalda Trumpa iza čijih je leđa u sivilu zamućeni washingtonski obelisk, simbol SAD-a po mjeri njihovih osnivača.

‘Donedavno sam mislio da je to (fašizam) izraz koji je najbolje izbjegavati. Ali sada su sličnosti previše i prejake da bi se poricale’, napisao je pod naslovom svog članka Jonathan Rauch, novinar i autor više djela o liberalnoj demokraciji.

Poanta njegova članka je da društvo koje gradi Trump nije autoritarizam niti populizam, već je to fašizam 21. stoljeća.

‘Suštinski se mogu složiti s tim jer ono što Trump radi nema velikih razlika s nekim elementima fašizma kakav smo vidjeli u Europi u prvoj polovici 20. stoljeća’, kaže novinar i urednik Telegrama Đivo Đurović u njihovom podcastu ‘Prvi glas’ tematizirajući ubojstvo američkog državljanina iz uvoda ovog članka kojeg su agenti do jučer nepoznate ICE ubili pred kamerama jer sve je snimljeno mobitelima.

Radi li se to da bi se ukazalo na problem ili privuklo pažnju medija, zapravo je svejedno jer Trump s tim epitetom ili bez njega, targetira i napada jednu manjinu. U njegovom slučaju to su migranti, u slučaju Europe su to bili socijalisti ili komunisti ili židovi, što je bilo najveći slučaj i najgori progon u Hitlerovoj Njemačkoj, a zapravo cilj je uspostava terora nad cijelim društvom, kaže Đurović kojeg u domaćem javnom prostoru smatraju dobrim poznavateljem prilika u SAD-u.

U Europi između dva svjetska rata ili bilo gdje drugdje, počinje teroriziranjem one manjine za koju se pretpostavlja da će kod većine izazvati tek slijeganje ramenima, a na neki način se to i ovdje događa.

‘Nakon godinu dana terora i progona migranta u Americi, mi sad gledamo polako prelazak tog terora s manjine na većinu, koja je prava meta. To su američki građani, oni koji su protiv Trumpa, jer ove druge ne treba pridobiti za uspostavu autoritarne vlasti, terora, diktature ili kako već to hoćemo zvati. U teroru nad manjinom nije bilo previše zgražanja javnosti, ali bilo je ljudi koji su se opirali, među ostalima i ovih koji su poginuli.

Je li to fašizam? Povjesničari i politički teoretičari upozoravaju da fašizam nikada ne dolazi u istoj formi. Postoje zajedničke karakteristike, ali ne moraju sve biti prisutne da bi se prepoznao obrazac. Upravo zato, tvrdi Đurović, današnju Ameriku pod Trumpom treba promatrati kao jedno od suvremenih lica fašizma. Ako nekome smeta sam izraz, jer ga doživljava kao pretjeran ili povijesno opterećen, to ne bi smjelo zasjeniti osnovnu činjenicu: riječ je o sustavnom nasilju i o politici koja proizvodi zločine.

U konkretnom slučaju u Minnesoti, javnost je imala priliku vidjeti snimke događaja. One su, kaže Đurović, izrazito uznemirujuće jer se na njima praktički vidi ubojstvo čovjeka. Upravo zahvaljujući tim snimkama službena verzija događaja vrlo brzo se raspala.

Naime, vlasti su u prvim satima tvrdile da je Aleks Preti bio naoružani napadač koji je prijetio saveznim agentima i mahao pištoljem. Da snimke ne postoje i da nema svjedoka, javnost bi bila osuđena na prihvaćanje službene verzije, ili barem ne bi imala način da je ospori. Problem je, međutim, u tome što Trumpova administracija, kao i sam predsjednik, godinama sustavno lažu, i to u tolikoj mjeri da je vjerodostojnost službenih izjava ozbiljno narušena.

Trump je, podsjeća Đurović, u više navrata tvrdio da je okončao osam ratova, uključujući i rat između Srbije i Kosova, što je provjerljivo netočno. Takvih laži ima bezbroj i upravo je njihova količina dovela do toga da se izjave administracije više ne mogu uzimati zdravo za gotovo. U tom kontekstu, činjenica da postoji videosnimka ubojstva ključna je za razumijevanje onoga što se dogodilo.

Važno je, kaže, pojasniti i pitanje oružja. Iz hrvatske perspektive, sama činjenica da je žrtva imala pištolj zvuči šokantno. U Sjedinjenim Američkim Državama to nije neuobičajeno. Aleks Preti imao je pištolj legalno, za pojasom, i nije njime nikome prijetio. Riječ je o zemlji s oko 330 milijuna stanovnika i procijenjenih 500 milijuna komada vatrenog oružja, više oružja nego ljudi.

Preti je, prema dostupnim snimkama i svjedočanstvima, bio razoružan prije nego što je ubijen. To znači da su agenti ICE-a usmrtili čovjeka koji više nije predstavljao prijetnju. Upravo ta činjenica, ističe Đurović, čini ovaj zločin još monstruoznijim. Bez snimki, javnost to nikada ne bi saznala.

U središtu cijele priče nalazi se ICE, američka imigracijska i carinska služba, institucija koja je do Trumpa bila relativno marginalna i izvan fokusa šire javnosti. Trump je, međutim, značajno redefinirao njezinu ulogu. Od administrativne službe ICE je, tvrdi Đurović, pretvoren u svojevrsne jurišne odrede, tipičan element fašističkih sustava, koji na ulicama provode teror.

ICE je, dodaje, i ranije bio problematičan, uključujući i tijekom Trumpova prvog mandata, ali ono što se dogodilo u drugom mandatu predstavlja kvalitativni skok. Otvorena su vrata masovnom zapošljavanju ljudi bez ozbiljnih sigurnosnih provjera, često s kriminalnom prošlošću. Obuka je skraćena sa 16 na osam tjedana, a broj agenata se više nego udvostručio, s oko 10 tisuća na približno 22 tisuće.

Rezultat je institucija koja sve više nalikuje paravojnoj formaciji. Ljudi koji bi trebali provoditi zakon, kaže Đurović, često djeluju impulzivno, nasilno i s vidljivom količinom mržnje. ICE je poslan u dijelove zemlje koje Trump politički doživljava kao neprijateljske, prvenstveno u demokratske savezne države i takozvane sanctuary cities, gradove koji migrantima omogućuju određenu razinu socijalne i zdravstvene zaštite.

U europskoj perspektivi pitanje ilegalne imigracije često se pojednostavljuje. No, činjenica je da američko gospodarstvo bez tih ljudi ne bi moglo funkcionirati. Procjenjuje se da je u trenutku Trumpova povratka na vlast u SAD-u bilo i do deset milijuna radnika bez reguliranog statusa. Riječ je o dugogodišnjoj, prešutnoj pogodbi koja je omogućavala funkcioniranje cijelih sektora ekonomije. Masovne deportacije, upozorava Đurović, dugoročno bi bile pogubne.

Trumpova retorika progona migranata u tom se smislu preklapa s njegovom političkom osvetoljubivošću. ICE se koristi ne samo kao sredstvo imigracijske politike, već i kao alat pritiska na demokratske sredine koje mu nisu politički lojalne.

Slučaj Renee Good dodatno ilustrira taj obrazac. Nakon njezina ubojstva Trump ju je u početku nazivao teroristicom. Retoriku je promijenio tek kada je saznao da je njezin otac njegov glasač. U tom trenutku, kaže Đurović, ona je postala ‘dobra’. Svijet u kojem postoji samo podjela na ‘za mene’ i ‘protiv mene’ svijet je u kojem se nasilje lako opravdava.

Dodatnu zabrinutost izaziva i ponašanje ICE-a nakon samog ubojstva. Šef lokalne policije izjavio je da agenti ICE-a nisu dopustili pristup mjestu zločina, unatoč sudskom nalogu. U praksi, kada ICE zaključi slučaj, on se jednostavno zatvara.

Iako trenutno postoji politički pritisak, ne samo od demokrata nego i od dijela republikanaca, Đurović ne vjeruje da će doći do ozbiljnog otpora unutar Kongresa. Progon migranata i dalje se u javnosti doživljava kao relativno nevažno pitanje, a tek su ubojstva američkih državljana izazvala širi interes i reakcije.

Prosvjedi u Minneapolisu i drugim gradovima zasad su očekivani. Hoće li doći do eskalacije, teško je predvidjeti. Đurović smatra da Trump nema interes za otvoreni građanski rat, ali da mu kontrolirana napetost ne smeta. ICE se, ističe, sigurno neće raspustiti niti će se migracijska politika vratiti u okvire sudskog procesa.

Na kraju, pitanje ostaje isto: kakav sustav Trump gradi u Americi. Pretenzije prema drugim teritorijima, otvoreno divljenje autoritarnim režimima, sustavno slabljenje institucija, pokušaji podčinjavanja ekonomije državi, paravojna uloga ICE-a i verbalna agresija prema protivnicima čine prepoznatljiv obrazac.

Amerika još uvijek nije u stanju potpune fašističke konsolidacije kakvu je imala Hitlerova Njemačka, ali smjer u kojem se kreće je, zaključuje Đurović, pogrešan i opasan. Događaji u Minnesoti nisu izolirani incident, već dio šireg obrasca koji bi trebao zabrinjavati ne samo američku javnost, nego i sve ostale.