Nekada, dok je svijet barem prividno funkcionirao po nešto jasnijim pravilima i unutar liberalno-demokratskog šablona uspostavljenog nakon 2. svjetskoga rata, eventualni američki napad na Iran tumačio bi se kroz ustaljenu retoriku ‘uvođenja demokracije’. Danas je taj narativ potrošen do kraja. U slučaju izravnog sukoba, slika bi prije nalikovala kaotičnom obračunu dvaju autoritarnih sustava, u kojem jedan režim ruši drugi bez ikakve moralne ili političke prednosti. Razlika je tek estetska i ideološka: s jedne strane vjerski autoritarizam, s druge globalizirani, korporativni oblik moći kojim rukovodi ‘Coca-Cola ajatolah’.

Američke snage su u najnovijem incidentu nad Arapskim morem srušile iranski bespilotni zrakoplov koji se ‘agresivno približavao’ nosaču aviona USS Abraham Lincoln i njegovoj posadi, kako je objavilo središnje zapovjedništvo američke mornarice. F-35C lovac je u međunarodnim vodama oborio šahidski dron koji je letio prema nosaču iako je prema američkim navodima ignorirao pokušaje deeskalacije i upozorenja, pri čemu nije bilo ozlijeđenih ni materijalne štete na američkoj strani. Ovaj udar dogodio se u kontekstu već pojačanih tenzija i rastuće američke pomorske i zrakoplovne prisutnosti u regiji, uključujući više ratnih brodova i borbenih aviona raspoređenih za pritisak na Teheran da pristane na pregovore o nuklearnom programu, javlja The Guardian.

U isto vrijeme, iranske paravojne snage harale su u uskom prolazu Hormuz, prisiljavajući američki razarač USS McFaul da intervenira i spriječi pokušaj zaplijene tankera pod američkom zastavom. Taj obračun uslijedio je usred diplomatskih napora na ponovnom pokretanju nuklearnih pregovora koji su se trebali održati uz posredovanje Turske, dok iranski predsjednik Masoud Pezeshkian najavljuje da je zadužio ministra vanjskih poslova da traži ‘poštene i ravnopravne’ razgovore s Washingtonom.

Ove epizode dolaze uslijed intenzivnog američkog vojnog naguravanja u regiji koje traje mjesecima. Sjedinjene Države su pojačale svoju prisutnost s više od deset ratnih brodova i desetaka zrakoplova raspoređenih u blizini Irana, čime su postavile scenu za potencijalne vojne opcije koje bi se aktivirale ako diplomacija zapne ili eskalira. Analitičari upozoravaju da Iranu ostaje značajan arsenal projektila i dronova kojima bi mogao odgovoriti na bilo kakav izravan napad, što dodatno komplicira ionako krhku ravnotežu između sukoba i pregovora, piše The Washington Post.

Ovo nije izolirani incident, već nastavak dugog niza konfrontacija i protukonfrontacija koje su kulminirale godinama geopolitičkog nadmudrivanja, u kojem se svaki potez jedne strane automatski interpretira kao prijetnja ili iskušenje za eskalaciju druge. U tom kontekstu, obaranje iranskog drona snažno podsjeća na starije incidente koji su nekad obećavali otvoreni rat prije nego što bi diplomacija na kraju ipak sklopila neku vrstu prekida vatre ili politike popuštanja.

Ovakvi trenuci uvjerljivo pokazuju da, kad politike moći slete iz magle retorike, međunarodna scena ostaje brutalno jednostavna. Sukob koji se teško zamišlja, lako se može dogoditi.