‘Ja nisam uvjerenja da je Trump nešto osobito naklonjen Izraelu. To tako izgleda, ali mislim da to nije iskreno s njegove strane’, rekao je Krainer, naglasivši da takav stav zauzima …
1
‘Ja nisam uvjerenja da je Trump nešto osobito naklonjen Izraelu. To tako izgleda, ali mislim da to nije iskreno s njegove strane’, rekao je Krainer, naglasivši da takav stav zauzima …
U podcastu Mrežnica, (snimljenom prije napada na Iran, 27. veljače), analitičar Alex Krainer iznio je opsežnu geopolitičku interpretaciju odnosa između SAD-a, Izraela, Irana i Velike Britanije, ustvrdivši da javna percepcija o bezuvjetnoj naklonjenosti Donalda Trumpa Izraelu možda ne odražava stvarnu stratešku dinamiku.
‘Ja nisam uvjerenja da je Trump nešto osobito naklonjen Izraelu. To tako izgleda, ali mislim da to nije iskreno s njegove strane’, rekao je Krainer, naglasivši da takav stav zauzima još od 2016.
Njegova teza ne temelji se na tvrdnji da je Trump protiv Izraela, već na pretpostavci da američki politički prostor praktički onemogućuje otvorenu kritiku izraelske politike. Kao ilustraciju naveo je primjer u kojem, prema njegovim riječima, nijedan američki kongresnik nije bio spreman javno reći da mu je ‘Amerika prva’, a ne ‘Izrael prvi’.
U tom okviru Krainer razvija hipotezu da bi racionalni američki interes mogao biti drukčiji od javno deklarirane politike. Prema njegovoj procjeni, ulazak SAD-a u izravan rat protiv Irana nosio bi ogroman vojni i politički rizik, uključujući potencijalne gubitke američkih baza u regiji i ozbiljne posljedice na unutarnjopolitičku stabilnost.
‘Ako bi se Trump upustio u takvu avanturu, on 100 posto gubi izbore’, rekao je, misleći na izbore za Kongres. Prema toj logici, američki predsjednik mora voditi računa o političkom preživljavanju, a ne samo o savezništvima.
Krainer stoga iznosi spekulativnu tezu da bi dugoročno američki interes mogao biti ‘pripitomiti Izrael’, a ne uništiti Iran. ‘Kako pripitomiti Izrael, a ne kako ići uništiti Iran, pa Tursku, pa Pakistan?’, zapitao je, sugerirajući da bi ograničavanje izraelskog nuklearnog kapaciteta, ako bi to bilo izvedivo, promijenilo odnose snaga na Bliskom istoku. Taj dio iznio je kao misaoni eksperiment, a ne kao potvrđenu političku strategiju.
U analizi Trumpova stila Krainer je ustvrdio da američki predsjednik često ‘ubaci istinu u pola rečenice i krene dalje’, dok javnost ostaje fokusirana na njegove provokativne izjave.
On nipošto nije lud, samo se pravi lud, poanta je analitičara.
Kao ilustraciju naveo je slučaj Vincenta Gigantea zvanog Chin, šefa njujorške mafijaške obitelji Genovese, koji je godinama izbjegavao kazneni progon glumeći mentalnu nestabilnost. Hodao je ulicom u ‘kapatoju’ i u šlapama, mumnjajući sebi u bradu, pričajući sam sa sobom pa su istražitelji vjerovali da je ‘pukao’, da nije boss. Gigante je kasnije priznao da je to bila strategija.
Di je veza?
Krainer kaže da je Giganteov odvjetnik Roy Cohn bio mentor Donalda Trumpa.
Krainer time sugerira da Trump može koristiti taktiku stvaranja dojma nepredvidivosti ili iracionalnosti kako bi prikrio stvarne političke namjere.
Središnji dio njegove interpretacije odnosi se na, kako kaže, sukob dvaju sustava: suverenističkog i globalističkog. U tom kontekstu Veliku Britaniju vidi kao ideološko središte onoga što naziva ‘rules based international order’ ili novim svjetskim poretkom.
Prema njegovu viđenju, London predstavlja kontinuitet imperijalne strukture koja, i nakon formalnog kraja carstva, zadržava snažan utjecaj kroz financijske, obavještajne i političke mreže.
U tom okviru tumači i slučaj Jeffreyja Epsteina, tvrdeći da objavljeni dokumenti primarno kompromitiraju britanski, a ne američki establishment. Spomenuo je i političke skandale u Ujedinjenom Kraljevstvu, uključujući zataškavanje organiziranih seksualnih zločina, koje vidi kao primjer sustavnog prikrivanja unutar britanskog političkog vrha.
Krainer smatra da Trump ‘vrlo žestoko udara’ upravo na taj sustav, a ne samo na pojedine političke aktere.
Govoreći o odnosima Hrvata i Srba, Krainer je ustvrdio da je dugotrajna povijesna koegzistencija narušena političkim procesima koji su, prema njegovoj interpretaciji, potaknuti izvana.
Podsjetio je da su Hrvati i Srbi stoljećima živjeli unutar istih ili sličnih državnih okvira – od Habsburške Monarhije do Kraljevine SHS i Jugoslavije – uz snažnu kulturnu i demografsku isprepletenost. ‘Ako vam je neko tu koji dijeli vašu kulturu, govori vaš jezik i stoljećima je s vama, zašto biste bili trajno opsjednuti neprijateljstvom?’, rekao je.
Rat 1990-ih opisao je kao sukob koji nije nastao spontano, nego u kontekstu šire geopolitičke dinamike. Kao povijesnu analogiju naveo je razdoblje uoči Prvog svjetskog rata, tvrdeći da su tada interesi velikih sila, osobito Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, preko Balkana ulazili u otvoreni sukob.
Prema njegovoj interpretaciji, projekt željezničke pruge Berlin–Bagdad predstavljao je strateški interes Njemačke i Osmanskog Carstva, dok su britanski interesi težili spriječiti jačanje tog savezništva. U tom kontekstu Balkan vidi kao prostor na kojem su se prelamali interesi velikih sila, što je, kako smatra, stvorilo trajne obavještajne i političke veze koje i danas utječu na regionalne odnose.
Krainer tvrdi da se sličan obrazac može prepoznati i danas, kada se, prema njegovu viđenju, regionalne napetosti mogu instrumentalizirati u širem sukobu Zapada i Rusije. Spomenuo je i aktualne političke izjave o naoružavanju u regiji, sugerirajući da bi destabilizacija Balkana mogla poslužiti kao sekundarni front u većem geopolitičkom sukobu.
U tom kontekstu Krainer se složio s nedavnom izjavom predsjednika Zorana Milanovića o sigurnosnim odnosima u regiji, osobito oko pitanja naoružavanja Srbije i uloge Izraela. Na pitanje o predsjednikovoj tvrdnji da Izrael naoružava Srbiju, Krainer je odgovorio da takve izjave vidi kao dio šire geopolitičke slike.
Prema njegovoj interpretaciji, ako se Izrael promatra kao dio zapadnog, odnosno britanskog strateškog kruga, tada bi potencijalno poticanje napetosti između Hrvatske i Srbije moglo imati funkciju destabilizacije Balkana u širem sukobu velikih sila.
‘To je opet taj isti sukob koji se sada i nama nameće’, rekao je, sugerirajući da bi regionalna konfrontacija mogla poslužiti kao sekundarni front u većem geopolitičkom nadmetanju.
Krainer pritom ne tvrdi da je rat neizbježan, već upozorava na, kako kaže, obrasce u kojima se lokalni antagonizmi aktiviraju pod utjecajem vanjskih interesa.
‘Opsjednuti smo Srbima, a trebali bi biti opsjednuti s time tko nam trese staklenku’, rekao je, koristeći metaforu o vanjskom poticanju sukoba među narodima koji su povijesno živjeli isprepleteno. Crveni i bijeli mravi, naime, u toj zamišljenoj staklenki žive normalno neopterećeni jedni drugima dok netko ne promiješa staklenu bocu. Tad mravi nasrću jedni na druge u tom kaosu koji nameće vanjski faktor, a taj je po Kraineru obično britanski, onaj koji dolazi iz londonskog Citya i onoga što se zove ‘Square Mile’, koji upravlja i ‘Krunom’.
Time hrvatsko-srpski odnos u njegovoj interpretaciji postaje dio šire geopolitičke slagalice, a ne isključivo posljedica unutarnjih etničkih ili povijesnih antagonizama.
Alex Krainer je financijski analitičar i geopolitički komentator koji je karijeru započeo u sektoru trgovanja robama i hedge-fund industriji, a javno je prepoznatljiv kao autor knjige Grand Deception: The Browder Hoax te urednik vlastitih analitičkih platformi. U svojim radovima i nastupima fokusira se na međunarodnu politiku, financijske tokove i pitanja suvereniteta, pri čemu zastupa izražen suverenistički i kritički pogled na dominantne zapadne geopolitičke narative. U javnom prostoru najčešće se opisuje kao alternativni geopolitički analitičar.
