Soulquarians: Kako je horoskopski hir u Hendrixovom studiju stvorio glazbenu vječnost

Kraj devedesetih bio je vrijeme kiča i generičkog sjaja, no dok je ostatak svijeta jurio za površnim hitovima, u utrobi njujorškog West Villagea događala se tiha revolucija. U legendarnom Electric Lady studiju, kojeg je osnovao Jimi Hendrixa, rođen je kolektiv koji nije samo stvorio žanr, već je postao čuvar duše modernog hip-hopa, soula i jazza. …

Kraj devedesetih bio je vrijeme kiča i generičkog sjaja, no dok je ostatak svijeta jurio za površnim hitovima, u utrobi njujorškog West Villagea događala se tiha revolucija. U legendarnom Electric Lady studiju, kojeg je osnovao Jimi Hendrixa, rođen je kolektiv koji nije samo stvorio žanr, već je postao čuvar duše modernog hip-hopa, soula i jazza.

Sve je počelo gotovo slučajno. Questlove (The Roots) i D’Angelo prepoznali su srodnu kreativnu glad na Source Awards 1995. godine – večeri poznatoj po eskalaciji sukoba istočne i zapadne obale. Dok su se drugi svađali, oni su tražili izlaz iz šablona. Kada su se s producentom J. Dillom i klavijaturistom Jamesom Poyserom našli u studiju, shvatili su nevjerojatnu podudarnost: svi su rođeni u znaku Vodenjaka. Tako su postali Soulquarians.

Vođeni ritmičkim perfekcionizmom osnivača, kolektiv je postao utočište za sjajne glazbenike kao što su Erykah Badu, Mos Def, Q-Tip, Common i Talib Kweli. Njihova baza, Electric Lady Studios, postala je svojevrsni laboratorij emocija. D’Angelo je koristio iste tipke na kojima je Stevie Wonder svirao Talking Book, a atmosfera je bila toliko nabijena kreativnošću da su albumi poput Voodoo, Mama’s Gun (Erykah Badu) i Like Water For Chocolate (Common) nastajali praktički u isto vrijeme, dok su umjetnici doslovno “uskakali” jedni drugima u sobe.

Najveća legenda tih sessiona nije bio ni Questlove ni Dilla, već mačak Jimi. Glazbenici su bili uvjereni da mačak, koji je slobodno šetao prostorijama, nosi Hendrixov duh. Ako bi Jimi ostao u prostoriji dok se traka vrti, znali su da imaju remek-djelo. To je bila jedina potvrda koja im je trebala – ona intuitivna, životinjska, sirova.

Iako su ih ego i pritisak diskografskih kuća na kraju razdvojili, trag Soulquariansa je neizbrisiv. Bez njihove opsesije živim instrumentima i organskim ritmovima, danas vjerojatno ne bismo imali Kendrickov To Pimp a Butterfly, Thundercata ili Andersona .Paaka.

Oni su bili most između topline soula 70-ih i futurizma sutrašnjice. Danas, dok ponovno otkrivamo D’Angelov katalog i plačemo nad preranim odlaskom genijalnog J. Dille, jasno je jedno: Soulquariansi nisu bili samo kolektiv, bili su trenutak u vremenu kada je glazba ponovno postala veća od biznisa.

Njihov duh oživjet će 30. prosinca u zagrebačkom Petom Kupeu popularni Homage Collective, sastavljen od vrhunskih domaćih instrumentalista i vokalista. U savršenom uvodu u novogodišnje slavlje izvodit će u svojim aranžmanima glazbu s albuma koji danas stoje kao nedodirljivi spomenici. 

 

Možda će vas i ovo zanimati...

Comments