Brza cirkulacija informacija donosi prednost u praćenju aktualnih događaja, ali i rizik da se u sadržaju koji se čini činjenično točnim provuku pogrešni zaključci i logičke manipulacije. Istraživači sa Sveučilišta Arizona predstavili su Skeptik, novi hibridni sustav koji kombinira velike jezične modele i heurističke metode kako bi prepoznao potencijalne logičke pogreške u novinarskim člancima. Cilj je povećati kritičko čitanje, smanjiti mogućnost da publika bude zavedena formalno točnim, ali pogrešno interpretiranim informacijama, te općenito ojačati medijsku pismenost.
Rad naglašava problem koji raste godinama: novinski sadržaj može koristiti činjenice, ali ih uokviriti na način koji navodi publiku na krive zaključke. Primjerice, tvrdnja da smanjenje broja smrtnih slučajeva povezanih s ekstremnim vremenskim uvjetima znači da globalno zagrijavanje ‘spašava živote’ pokazuje tipičan problem krive uzročnosti. Iako je podatak o smanjenju broja smrti točan, zaključak koji se iz njega izvodi logički je pogrešan. Takve se pogreške često ne prepoznaju odmah jer ne dolaze iz lažnih činjenica, nego iz iskrivljene interpretacije.
Skeptik se usredotočuje upravo na takve situacije. Radi kao proširenje za web preglednik i automatski označava rečenice u kojima se mogu skrivati pogreške argumentacije. Umjesto isključivog provjeravanja činjenične točnosti, alat provjerava koherentnost i logičku dosljednost argumenta. Pri tome koristi jezične modele za prepoznavanje obrazaca i heuristike za brzu procjenu najčešćih tipova pogrešaka. Kada pronađe problematičan dio teksta, Skeptik ga označi i daje objašnjenje poput ‘Ovo može biti primjer…’, ostavljajući čitatelju konačnu prosudbu.
Autori ističu da dosadašnji alati za provjeru činjenica imaju značajna ograničenja, posebno kada se suoče s tekstovima koji nisu otvoreno netočni, nego su logički manipulativni. Novinarske naracije ponekad kombiniraju točne informacije s pogrešnim zaključcima, a upravo tu vrstu prikrivenih nelogičnosti Skeptik pokušava prepoznati. Razvoj sustava temelji se na postojećim istraživanjima o širenju dezinformacija, uključujući analize obrazaca na društvenim mrežama, stilskih znakova u pisanju i pregledima vjerodostojnosti izvora. No značajan nedostatak postojećih rješenja je to što rijetko procjenjuju cjelokupnu argumentaciju članka.
Skeptik uvodi modularni sustav koji se može proširivati i nadograđivati, bilo uključivanjem novih tipova logičkih pogrešaka, bilo povezivanjem s tradicionalnim metodama provjere činjenica. Autori pritom naglašavaju da ni veliki jezični modeli nisu nepogrešivi. Mogu zvučati uvjerljivo čak i kada griješe, zato je sustav dizajniran kao pomoć, a ne kao autoritativni sudac. Cilj je potaknuti čitatelje na sumnju, analizu i razumijevanje strukture argumenta, a ne nuditi konačne presude.
Evaluacija alata uključivala je studije slučaja, kvantitativne analize i testiranja s korisnicima. Rezultati pokazuju da Skeptik može uočiti i objasniti potencijalno problematične dijelove teksta, te povećati angažman i kritičko čitanje. U vremenu kada se manipulacije informacijama često oslanjaju na sofisticirane retoričke trikove, alat predstavlja dodatni sloj obrane u svakodnevnom informiranju.
Autori zaključuju da Skeptik ima potencijal postati vrijedan dio digitalne infrastrukture za borbu protiv dezinformacija. Fokusirajući se na logičku kvalitetu teksta, a ne samo na činjeničnu istinitost, alat doprinosi razumijevanju kako se narativi konstruiraju i koje se tehnike koriste da bi se čitatelja navelo na određena uvjerenja. U konačnici, cilj je osnažiti čitatelje i unaprijediti vjerodostojnost medijskog prostora.
