Kada se ove subote, 22. studenog, u Azimutu otvore vrata navečer, publiku neće čekati običan koncert nego susret četvorice glazbenika koji improvizaciju shvaćaju kao prirodno stanje. Mirko Rak i Toni Starešinić već su sami po sebi dovoljno snažna kombinacija, no ovom se nastupu pridružuju i Leo Beslać te Silvio Bočić, čineći glazbeni kolektiv koji funkcionira bez unaprijed zadanih pravila i struktura.
Susret Raka i Starešinića temelji se na spoju dvaju stilskih jezika. Rakova šibenska elektronika, izgrađena na multiinstrumentalnom pristupu i izraženoj dramaturgiji zvuka, spaja se s analognim svemirom Tonija Starešinića, čiji je neo-jazz izraz jedan od prepoznatljivijih na domaćoj sceni. Njihova glazba nastaje u trenutku i razvija se spontano, bez sigurnosne mreže, ali s jasnim osjećajem za smjer i energiju prostora.
Sudjelovanje Lea Beslaća i Silvija Bočića nastup pretvara u kolektivnu improvizacijsku ekspediciju u kojoj nema nositelja, nego se svi glazbenici ravnopravno nadovezuju jedni na druge. Beslać svojim slojevitim zvučnim pejzažima otvara prostor za neočekivane prijelaze i nove teksture, dok Bočićev precizni groove i dinamička izvedba omogućuju stabilnu, ali fleksibilnu ritamsku okosnicu koja pokreće cijeli ansambl.
Mirko Rak lokalnoj publici poznat je kao pokretač projekata Fog Sellers i Fikcio Monger. Njegov autorski rukopis temelji se na spajanju elektronike i živih instrumenata, stvaranju atmosfere i trajnom istraživanju granica žanra. Na pozornici djeluje kao glazbenik koji reagira na energiju publike i prostor u kojem svira, čineći svaki nastup jedinstvenim.
Toni Starešinić jedan je od najistaknutijih glazbenika hrvatske alternativne i neo-jazz scene. Kao osnivač bendova Chui i Mangroove te suradnik brojnih izvođača, među njima Ede Maajke i Josipe Lisac, gradi prepoznatljiv zvuk koji kombinira analogne instrumente i suvremene elektroničke pristupe. Njegove improvizacije razvijaju se prirodnim tempom, poput glazbenog toka koji se širi u više smjerova.
Silvio Bočić djeluje na jazz, fusion i alternativnoj sceni, poznat po raznovrsnom pristupu bubnju i perkusijama. Njegov stil kombinira preciznost i otvorenost, čime omogućuje glazbenicima oko sebe da slobodno razvijaju ideje, bilo da je riječ o minimalističkim segmentima ili kompleksnijim ritmičkim formama.
Leo Beslać, višestrani instrumentalist i producent, sudjeluje u projektima Nemeček, Mangroove i Mimika Orchestra. Njegov rad često se kreće između jazza, elektronike i eksperimentalnih pristupa, stvarajući bogate zvučne strukture koje nose unutarnji narativ i oblikuju cjelinu izvedbe.
Četvorica glazbenika na pozornicu Azimuta dolaze bez plana i bez unaprijed zacrtanog koncepta. Rezultat je glazba koja se rađa u trenutku, u prostoru između njih i publike.
Upad je slobodan.
